Danas se navršava 6 godina od smrti velikog fudbalskog stručnjaka Vujadina Boškova.
Vujadin je rođen u Begeču, blizu Novog Sada 16. maja 1931. godine.
Svoju fudbalsku karijeru kao igrač počeo je u Vojvodini čiji dres je nosio 14 sezona od 1946. do 1961. godine. Još kao petnaestogodišnjak upisao je svoj prvi nastup za ovaj klub. Dres Vojvodine nosio je 512 puta i nikada nije meč počeo sa klupe za rezervne igrače ili napustio teren zbog izmjene ili crvenog kartona.
Poslije fenomenalne karijere u Vojvodini, svoj fudbalski put nastavio je u italijanskoj Sampdoriji. Odigrao je samo jednu sezonu nakon čega je otišao u Jang Bojs i počeo osim fudbalske i trenersku karijeru.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 57 utakmica, a najveći uspjeh sa reprezentacijom ostvario je 1952. godine osvojivši srebro na Olimpijskim igrama u Helsinkiju.
Trenersku karijeru započeo je u Jang Bojsu 1962. godine gdje je prihvatio ponudu da bude i trener i igrač. Nakon toga vratio se u Vojvodinu koju je vodio dugi niz godina i napravio klub evropskih kvaliteta. Osvojio je prvenstvo Jugoslavije i igrao u četvrfinalu kupa evropskih šampiona i jednom u četvrfinalu kupa UEFA. U međuvremenu je vodio i reprezentaciju Jugoslavije kao selektor.
1973. godine stigla je ponuda od Den Haga koju je prihvatio i sa njom osvojio kup Holandije. Zatim je dvije, ne tako uspješne sezone proveo u Fejenordu. Dolazi ponuda iz Španije, tačnije Saragose koju je vodio za zapanjujućim rezultatima što ga je kasnije preporučilo upravi Real Madrida. Sa ‘Kraljevima’ je osvojio dva kupa Španije i jedno prvenstvo i izgubio od Liverpula finale kupa evropskih šampiona rezultatom 1:0. Zatim su nastupile dvije neuspješne sezone u Sportingu iz Hihona, nakon čega preuzima Askoli i uvodi ga u prvu ligu.
Stiže ponuda voljenog kluba Sampdorije sa kojim osvaja dva kupa Italije: jedno prvenstvo i jedan pehar kupa pobjednika kupova. Izgubio je i dva fantastična finala od Barselone – finale kupa pobjednika kupova i finale Kupa evropskih šampiona.
Zatim je nastupio post bez trofeja trenirajući Romu, Napoli, Servete pa opet Sampdoriju i Peruđu.
Trenersku karijeru okončao je kao selektor Jugoslavije uspjevši da je odvede na Evropsko prvenstvo u Belgiji i Holandiji 2000. godine.
Preminuo je u Novom Sadu, a sahranjen je u Begeču uz velike počasti i prisustvo samog vrha evropskog fudbala.
Miljan
Vec 6 godina..kako vrijeme leti?
Dejo
Legenda koju su svi voljeli.. Moj otac ga je obozavao!!
Balsa
Legenda nikad ne umire!!
Mixer
Veliki covek i trener…neka mu je vecna slava
El domenico
Legenda koja se nikad zaboraviti nece!!! Veliki Vujadin!!!
Leks
Vrijeme kad je autoritet bio besto drugo i kad se postovalo
Robi
E da nam je vise ovakvih danas…
Sise
Legendaaaa koji bi sa danasnjim timom Srbije bila kao ‘Hrvatska’ … Daleko bi gurali
Bojan
Sportista veliki mnogi su ga voljeli
Milos
Velika legenda jugoslovenskog fudbala ostace uvek upamcen.
Jocka
Veliki Boskov…slava mu i hvala za sve
Djenka
Veliki borac i na terenu i van njega bio !! Legendo vjecni !
PedjaM
Veliki ljudi se nikad ne zaboravljaju..
Todor
Veliki covjek, veliko ime, sjajna karijera…i posle sest godina ga svi pominju.
Sale
Legende ne umiru!! Kakva je to ljudina bila
Milo
Legenda od covjeka
Laki
Ovo je najveci kralj
dikson
Veliki trener i covjek prije svega
Djuro
Veliko ime ,dobar trener je bio
Prle
Legenda Jugoslovenskog,srpskog fudbala ,kasnije jos bolji trener vodeci poznate evropske timove.Za sve sto je ucinio kapa dolje.
Ivan
Legenda naseg fudbala
Lazar
Pocivaj u miru legendo… Hvala ti za sce sto si ucinio za nas fudbal
Filip
Bio je dobar kako na terenu tako i van njega ! ?
Ogi
Legenda je bio, njegovi ime je bilo zvucno u svijetu fudbala..