Photo: UEFA EURO 2020 FB
EURO, dan broj 14, nakon dva dana pauze koja nećemo računati u našem zajedničkom eksperimentu, okrećemo se opet fudbalu, onom koji donosi najviše uzbuđenja, kada nakon jednog meča, jedne utakmice, možete biti junak ili tragičar. Samo jedan ishod se računa, pobjeda, da li će se za nju potrošiti 90 ili 120 minuta, da li će doći nakon penala, svejedno je, bitno je da se preskaču prepreke do konačnog cilja. Svi igramo da pobijedimo, ali neki imaju i veći pritisak, jer su očekivanja velika, da li će se nositi kako treba sa pritiskom Italijani i Danci, saznaćemo brzo!

VELS – DANSKA – 2-2

Iako su Velšani polufinalisti prethodnog EURA i sa tim pedigreom guraju dok se ne desi nešto bolje ili lošije za njih, po prikazanom nikako ne mogu da budu u boljem položaju ili eventualni favoriti protiv Danaca. Sigurno su ostvarili šta su željeli, da ne ispadnu u grupnoj fazi, da budu na fudbalskoj mapi što duže i da dozvole nekoj novoj generaciji što više utakmica i iskustva na velikoj sceni.

Secirano, protiv Švajcaraca u bili u podređenom položaju i moguće da su zaslužili remi zbog adekvatnog odgovora nakon primljenog gola, ali kada pogledate statistiku, sagledate opšti utisak, daleko je to bilo od ravnopravnog. Iskoristili su sve mane Turske, stvorili mnogo više prilika nego što to konačnih 2-0 pokazuje, ali su onda protiv Italije spušteni na zemlju, tačno se osjetilo da im je takav rival jednostavno u ovom trenutku dovoljno daleko da ne priprijete.

Ovo će biti ozbiljan test za Bejla i drugove, jer nema prostora za kalkulacije, sigurno je da će njihova osnovna tema na tabli za taktiku biti odbrana, kontra, prekid, sve ostalo su samo puste želje da će od Danaca oteti loptu, isključivo ako budu u minusu, pa rival promjeni ćud i riješi da ih kazni drugačije. Postoje scenariji da Vels pobijedi, ali ih je mnogo manje od onih po kojima Danska dolazi do trijumfa.  

Wales: Ward; Roberts, Mepham, Rodon, Davies; James, Ramsey, Allen, Morrell, Bale; Moore

Eriksen je preživio srčani zastoj, Danska je pretrpjela tobogan emocija i pojavila se na terenu slabija za jednog fudbalskog majstora, ali jača za timski duh i fanatičnost. Prekrižićemo sve što se desilo u meču sa Fincima, to nijesu bili Danci koje smo gledali pred EURO, koje smo očekivali na EURU. Sve ostalo, kroz dva meča, upravo je slika Danske koja je bila predviđena za ovaj veliki turnir.

Kada jednog nema, uskoči neko drugi, tako je Damsgaard dobio prostor i minute i iskoristio ih je na najbolji mogući način. Za razliku od Winda, koji je svoje minute protiv Finaca bacio, mladi vezista Sampdorije, iz momenta u momenat, neke nove akcije, dobija na značaju u notesima mnogih velikih evropskih klubova. Rijetki su igrači koji tako lako rješavaju komplikovane rebuse prostora i vremena na terenu, ima ideju, kreira i za sebe i druge i uvijek izgleda opasno, sa njim je Danska dobila lucidnost i nepredvidljivost.

Sve ostalo, funkcioniše kako treba, tri štopera su osim defanzive, jako opasni u napadu, što dokazuje i golčina Christensena, svi ostali su naštimovani, promjena sistema u igri, donijela im je dodatnu agresivnost, prvo poluvrijeme protiv Belgije pokazalo je da mogu i protiv jačih od sebe, a protiv Rusije da za slabije od sebe imaju ključeve za bilo koju bravu, jer jako dobro prijete kroz sve fudbalske elemente u napadu.

Denmark: Schmeichel; Christensen, Kjaer, Vestergaard; Wass, Hojbjerg, Delaney, Maehle; Braithwaite, Damsgaard; Poulsen

https://www.youtube.com/watch?v=FhNgBczshqo

ITALIJA – AUSTRIJA – Italija daje dva gola u prvom poluvremenu

Italija je sa pravom postala jedan od favorita šampionata, zahvaljujući odličnim igrama na startu, iako se i dalje smatra, da to nijesu bili rivali po mjeri, odnosno pravo testiranje na trnovitom putu do vrha. Ipak, mora se priznati, nakon niza godina, barem ovo što pamtimo, Italija izgleda jako lijepo na terenu, posložena kako treba, gdje svako obavlja svoj posao bez razmaženosti, djeluju moćno i podmazano, sa jasnom idejom da su ključ uspjeha agresivnost i rani golovi u mreži rivala.

Ima Italija taj impresivan niz pobjeda i bez primljenog gola, ali ako mora da postoji ali, onda neka to budu imena i snaga rivala. Nije fudbal matematika, ali u ovoj računici Italija nema puno nepoznatih, jer od senatora u odbrani do majstora u špicu, svako obavlja svoj zadatak u skladu sa očekivanjima i bez odustajanja od glavne ideje. Izostanak Kjelinija zbog povreda, ali i Lokatelija, zbog povratka Veratija u tim može da bude dvosmjerna ulica.

Jedan scenario, Aćerbi nije Kjelini, drugi scenario, Verati nije na nivou Lokatelija u ovom trenutku, spreman da zaprijeti, ali i da preore teren. Nesporni su njegovi kvaliteti, ali sezona iza njega, pa i njegovog kluba ukupno, ne pokazuje da je on dodatna vrijednost na ovo što je Italija već pokazala. Ono što je jasno, opet Italijani imaju protivnika kojeg kao da su oni tražili, skrojili, pa sve osim njihove pobjede stvarno može samo da miriše na senzaciju.

Italy: Donnarumma; Di Lorenzo, Acerbi, Bonucci, Spinazzola; Barella, Jorginho, Verratti; Berardi, Immobile, Insigne

Austrija je slična Velsu, njihovi dometi su jasni, izašli su iz grupne faze EURA, ostavili su mnogo bolji utisak nego ranije, ostvarili pobjedu koja im je bila bitna za samopouzdanje, protiv Makedonije i onda protiv Ukrajine, kada je bilo biti ili ne biti dokazali da je to respektabilan tim, sastavljen od igrača koji su uvijek u nekoj Ligi Šampiona, Ligi Evrope ili makar Bundesligi, što mnoge reprezentacije na ovom EURU jednostavno nemaju.

Da li je to dovoljno da se napravi iznenađenje protiv Italije? Po viđenom, nije, jer ta poslednja linija je znala da bude porozna kada je adekvatno testirana, a ni selektor Franco Foda nije još uvijek načisto kako bi to trebalo da izgleda, pa je šetao Alabu sa jednog mjesta na drugo, pokušavajući da mu nađe mjesto gdje će timu donijeti najviše. Izgleda da je to na poziciji lijevog beka, gdje može da pomogne napadu, a gdje ne izgleda tako loše kao na štoperskom mjestu.

Sve ostalo je tu, rad, red, disciplina, malo balkanskog šmeka Arnautovića, gomila timskih igrača bez izražene kreacije, jedan od onih timova koji vam ne smeta da ga gledate, ali realno, nijeste baš ni željni da platite kartu ili ostavite dva sata za njih slobodnog vremena. Austrija je kao neki Frajburg, kojem znate da može mnogo kada ima dobar dan i koji će na neki loš dan da bude neugodan dovoljno da vam ne bude svejedno ako ne zapnete svoj maksimum.

Austria: Bachmann; Lainer, Dragovic, Hinteregger, Alaba; Laimer, Grillitsch, X. Schlager; Sabitzer, Baumgartner; Arnautovic

https://www.youtube.com/watch?v=y4tB3eos-Yw

5 KOMENTARI

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име