Photo: UEFA EURO 2020 FB
EURO, dan broj 2, pravi početak fudbalske groznice jeste u subotu, od 15 sati, jer od tog trenutka, pa sve do 24. juna nema pauze u našim rasporedima, sa makar dvije utakmice u toku dana, uglavnom sa tri, a na kraju i sa četiri meča koje valja ispratiti. EURO nam u subotu predstavlja šest selekcija, u dvije utakmice imamo nešto što se zove apsolutni favorit protiv autsajdera, a već na startu turnira Vels i Švajcarska igraju meč koji im može odrediti sudbinu.

Vels – Švajcarska – Haris Seferović strijelac na meču

Da li se neko sjeća kako je Vels došao do ovog EP? Da li se neko sjeća kako je Vels došao do polufinala prethodnog EP? Uglavnom, sve što znamo svodi se na to da je tu još uvijek Gareth Bale, da je Rajan Gigs napravio glupost prije početka šampionata i da je neočekivano priliku Robert Page o kojem ni većina bolje informisanih ljubitelja fudbala ne zna mnogo. Ono što Vels ima ovih dana, a moguće da nije bilo naglašeno ranije je brzina, hitrina u liku Daniela Jamesa koji sigurno ima šta da dokaže na ovom turniru kao igrač Mančestera.

Iako je još uvijek fudbaler Liverpula još uvijek mladi i još uvijek talentovani Harry Wilson je spreman da skrene pažnju na sebe ukoliko želi da oživi svoju karijeru, a fizička dominacija čovjeka koji se zove Kieffer Moore mogla bi da donese još jednu, a prijeko potrebu dimenziju Velšanima u napadu. Aaron Ramsey, Joe Allen i Ben Davies bili su tu i te famozne 2016. i imaju šta da kažu i pokažu na terenu i dalje, pogotovo Ramsey kojeg se Juventus prerano odrekao i frustrirao tokom cijele sezone.

Ključ za Vels mora biti zajedništvo, nešto što ih je guralo i tokom prethodnog turnira, nevjerovatna sinergija fudbalera i navijača, zasnovana na činjenici da 60 godina na velikoj sceni nijesu napravili uspjeh, a uvijek su tu bili obrisi kvaliteta na individualnom i timskom nivou. Ukoliko nijeste gledali dokumentarac o uspjehu Velsa na EURU 2016, imate sasvim dovoljno razloga da ga odgledate, jer je to fantastična priča o životu i načinima na koji sport čini život ljepšim.

Wales: Ward; Mepham, Rodon, Davies; Roberts, Allen, Ampadu, Williams; Bale, Wilson, James

Kad vidite Švajcarsku na velikom takmičenju, svjesni ste da će napraviti nešto, ali je svakako pitanje za šta je to nešto dovoljno. Pitajte Špance da li se sjećaju starta SP 2012. i ko je tada najbolju ekipu na svijetu ne namučio, nego opučio, pobjedio i tako im zalijepio šamar koji ih je osvjestio i odveo ih na pravi put. Švajcarska i dalje radi fantastično sa mlađim kategorijama, uvijek će biti u TOP 20 na UEFA i FIFA rang listama, ali to svakako nije dovoljno da se ode do kraja na nekom velikom turniru.

Godinama su Švajcarci baš dobri na svim mogućim listama, TOP 10 kad pogledate FIFA bodovanje, ali su sada skliznuli do pozicije broj 13, što ne mora da znači da su lošiji nego inače. Pitajte Bugare, uostalom, jedne noći u Sofiji, ne tako davno, bilo je 0-3 u 13. minutu, upisali su se za šest minuta, Embolo, Zuber i Seferović. U poslednjih šest utakmica su upisali pobjede, u Ligi Nacija, dva puta igrali neriješeno sa Njemcima, zaustavili i Špance, jedva izgubili od Belgijanca.

I dalje je to odličan miks, alpskog rada, reda i discipline sa gastarbajterskim balkanskim šmekom gdje može sve, a ne mora i ništa. Oni koji bolje prate Švajcarce kažu da postoji ozbiljan sistem rada u mlađim kategorijama, da se fudbaleri obučavaju za život na terenu i van njega, da je ova generacija praktično odrastala zajedno i da velika većina fudbalera apsolutno zna šta može da uradi svaki njihov saigrač.

I dalje je tu čovjek rođen u Sarajevu na klupi, u svim linijama tima imaju moćne individualce, mahom svi osim Šaćirija su rođeni u Švajcarskoj, tako da onaj epitet Ujedinjenih Nacija više jednostavno ne pije vodu. Čovjek u formi, svakako je Haris Seferović, 20+ golova u ovoj sezoni u dresu Benfike i konačno uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme. Švajcarska ima moćan tim i uzmite ih za ozbiljno, bez obzira što će se negdje saplesti i pokvariti opšti utisak.  

Switzerland: Sommer; Elvedi, Akanji, Schar; Mbabu, Xhaka, Freuler, Rodriguez; Shaqiri; Gavranovic, Seferovic

Danska – Finska – Jonas Wind strijelac na meču

Ako je neko poboljšao utisak kod ljubitelja fudbala u poslednjih nekoliko godina, onda je to Danska. Bivši evropski šampion, naravno nakon nevjerovatne priče u koju su uključeni i Jugoslavija i sankcije, polako, ali sigurno ulazi u naše stanje uma kada se priča o fudbalu, EURU i naravno mogućim iznenađenjima na šampionatu. Danci igraju dobar fudbal, nemaju fudbalere svjetske klase u svojim redovima, ali imaju kompaktan tim, sa mnogo odličnih igrača na pravim mjestima.

Nakon te famozne 1992. očekivanja su porasla, ali osim četvrtfinala 2004. Danska se nije ni primakla nekom uspjehu. Prije devet godina nijesu ni prošli grupnu fazu, a prije pet se nijesu ni kvalifikovali. Slobodan pad zaustavljen je u prethodnim kvalifikacijama, gdje su upravo iza Švajcarske zauzeli drugo mjesto sa 16 bodova iz osam utakmica. Neke stvari su se poklopile, skoro svi reprezentativci igraju u velikim, moćnim ili makar respektabilnim klubovima, a nosioci igre su mentalno očvrsli dovoljno da ponesu teret očekivanja na svojim leđima.

U Danskoj neki Šmajhel uvijek mora biti na golu, Wass je iz srednjeg reda upao u defanzivu i odlično se snalazi, štoperi su članovi Čelzija i Milana, onda redom, Atalanta, Totenhem, Dortmund, Lajpcig, Inter, Barselona i i i i FK Kopenhagen. I upravo u Jonasu Windu morate tražiti ključ uspjeha Danaca jer je čovjek odigrao nekoliko fenomenalnih utakmica za nacionalni tim. Tek je došao do broja 22 u godinama, ali igra kao mator. Sjajno se snalazi u napadu, kao lažna devetka, kao klasični špic, dovoljno je i okretan i spretan da lopte ubacuje u gol. Obratite pažnju na njega, sve ostale znate i dovoljno su izvikani tokom godina.

Danska je igrala sa Njemačkom 1-1 prije desetak dana, savladala BiH 2-0, izgubila samo jednu od poslednjih 12 utakmica, igraju kod kuće u Kopenhagenu na Areni Parken, koja je naravno domaći teren za Winda. Trijumf protiv Finaca se ne podrazumijeva, ali ako je neko favorit u tom duelu, onda je to Danska. Imaju dobre opcije sa klupe, tu su i Cornelius i Dolberg, nekoliko mlađih igrača poput Skova i Daamsgarda, tako da će Danska sigurno napraviti nešto na ovom turniru, od prve utakmice mnogo zavisi i šta i koliko.

Denmark: Schmeichel; Wass, Christensen, Kjaer, Maehle; Hojbjerg, Delaney; Poulsen, Eriksen, Braithwaite; Wind

Niko ne može da tvrdi da je Finska zalutala na EURO, ali kad pogledate snagu ostalih reprezentacija, prođe vam kroz glavu, kako su oni na završnom turniru. Ono što je za njih jako dobro, već su premašili očekivanja, tako da je svaka utakmica u grupnoj fazi za njih bonus nakon što su prošli kvalifikaciono sito i rešeto. Prvi put su dotakli EURO, nevjerovatno je euforija u Finskoj, fudbal je tema broj jedan, što nije lako u konkurenciji sa zimskim sportovima, a fudbaleri imaju status malih bogova.

Markku Kanerva svakako da ne može da bude zadovoljan, jer očekivanja javnosti idu u potpuno nerealno, dok se njegova ekipa muči na terenu. I Švedska, a pogotovo Estonija dokazali su da Finska ipak nema prostora da se ponaša kao fudbalski velikan koji će svoje rezultate zaraditi na individualni kvalitet, nego da njegov tim mora da slijedi mantru iz kvalifikacija, kontra, prekid, visok procenat realizacije šansi, magija Teemu Pukkija. Oni jesu pobijedili u četiri utakmice zaredom na kraju 2020, ali sada su bez trijumfa u poslednjih šest, izgubili su četiri zaredom, što ih gura u sjenku ostalih u grupi.

Talenat postoji, većina finskih fudbalera se jako dobro snalazi u evropskim klubovima, ali istina je da mnogo zavisi od jednog. Teemu Pukki ima 31 godinu i nezgodnu povredu članka, što će svakako biti hendikep, zbog njegove okretnosti i snalaženja u prostoru, pogotovo u istrčavanju kontranapada i završnici. Joel Pohjanpalo možda da ga zamijeni, ali to jednostavno nije to. Treba istaći i šampiona Škotske sa Rendžersima, Glena Kamaru, a tu su i senatori, Paulus Arajuuri, Joona Toivio i Jukka Raitala.

Finland: Hradecky; Arajuuri, Toivio, O'Shaughnessy; Raitala, Kamara, Sparv, Lod, Uronen; Pohjanpalo, Pukki

Belgija – Rusija – Romelu Lukaku 2+ golova na utakmici

Kad je bal, neka je bez maski, od starta, jer Belgija je konačno i bez dileme jedan od favorita turnira, bez onog momenta iz drugog plana i iznenađujućeg faktora. Nakon niza godina u kojima su Belgijanci označavani kao mladi i talentovani, dolazi vrijeme da se potencijal i naplati. Nakon polufinala SP, sada je idealan trenutak da se ova generacija dokaže i na EP, a sve osim ulaska među četiri najbolje ekipe koštaće i posla Roberta Martineza.

Iako mnogi smatraju da je voz za Belgiju prošao na prethodnom SP jer je forma Edena Hazarda sada i više nego upitna, čak i nastavak njegove fudbalske karijere, čini se da je ostatak ekipe napredovao više nego je Eden nazadovao. Tu se prije svega misli na Romelu Lukakua koji će morati da ponese mnogo toga na svojim sigurno jakim ramenima, pogotovo uz izostanak Kevina De Brynea, zbog potresa mozga u finalu Lige Šampiona. U jednom trenutku će i Kevin, sigurno najsvestraniji vezista današnjice doći sebi, a onda će Belgija biti dovoljno velika i jaka, da krene do kraja.

Lukaku je poveo Inter do titule u Seriji A i titula na EURU skoro da garantuje Zlatnu loptu, ako sve ono iz prve lige Italije prenese na evropski šampionat. Bilo je tu svega, golova, asistencija, igrao je kao sidraš i šponda i desno krilo i svađao se sa Ibrom i slavio Kontea i obavezao se na vjernost Interu. Iako i dalje mnogi sumnjaju u njegovu krštenicu, recimo, Lukaku je po svemu prikazanom u najboljim fudbalskim godinama, osim što je iz nekog razloga, mnogo nervozniji na terenu, nego ikada.

Podigli su se zajedno, znaju se dobro, znaju šta mogu i ne znaju šta ih sve očekuje na putu do trona, ali svakako imaju i talenat, kvalitet, sada već i ozbiljno iskustvo na velikim takmičenjima da mogu da podignu glavu i da sebe proglase favoritima. Od golmana do onog poslednjeg na klupi, izvrsnost je prisutna, na svim nivoima, jednostavno Roberto Martinez nema pravo na grešku i/ili alibi.

Belgium: Courtois; Alderweireld, Denayer, Vertonghen; Castagne, Tielemans, Dendoncker, Carrasco; Mertens, Hazard; Lukaku

Rusija nije mnogo slavila plasman na EURO, jer kad su vidjeli da su sa Belgijom u grupi, pao im je mrak na oči. Belgijanci su ih počistili dva puta sa terena u kvalifikacijama i uz ovaj raspored gdje igraju protiv njih prvu utakmicu, sigurno da Stanislav Cherchesov ne može sa zadovoljstvom da gladi svoje brižno čuvane brkove. Rusi su u sastavu SSSR-a osvojili i titulu prvaka Evrope, bili relevantan faktor sve dok Van Basten nije poklopio onaj volej u finalu ‘88 i spustio roletnu Dasajevu.

Raspadom moćnog saveza, Rusija je samo 2008. uz magiju Andrija Aršavina dotakla visine, sve ostalo je bilo, učešće uz isparavanja u grupnoj fazi. Sama organizacija SP i relativno dobar uspjeh, mučenje sa Hrvatima i penal serija, vratila im je optimizam, ali istina je da još uvijek nijesu pronašli svoj fudbalski identitet, uvijek balansirajući na tankoj liniji, red, rad, defanziva, ako ga damo damo i modernog fudbala sa punim sprintom u oba pravca. Rusija možda sada ima manje klase nego ikada, ali ima dobru ekipu, koja zna na momente, po notama Golovina da igra i vrlo dopadljiv fudbal.

Međutim, velika ramena, opet će igrati glavnu ulogu. Artem Dzyuba je još jedan ruski div oko kojeg se sve vrti u nacionalnom timu. Njegova nevjerovatna sposobnost igranja sa loptom na nesvakidašnji skelet za fudbalera visoke klase, Rusiju izdvaja kada mu se desi dobar dan. U stanju je Dzyuba da odloži loptu, odigra iz prve, druge, pogodi glavom ili sa obje noge, pa će mnogi navijači Rusije kriviti njega ako se ne desi nokaut faza.

Belgija ih je već kažnjavala sa 3-1 i 4-1 i teško je vidjeti neki drugi rezultat na EURU, ali upravo se čuda na ovakvim takmičenjima i dešavaju. Svakako, ovaj meč miriše na dobru fudbalsku predstavu gdje ćemo vidjeti i golove i bravure, gdje nam neće biti žao što smo utrošili dva sata slobodnog vremena. Ne treba smetnuti sa uma i da Rusi imaju nekoliko povreda u timu i da će im svakako druge dvije utakmice u grupi biti realnija nada za traženja plasmana u narednu fazu.

Russia: Shunin; Barinov, Dzhikiya, Semenov; Fernandes, Zobnin, Ozdoev, Kuzyaev; Miranchuk, Golovin; Dzyuba

3 KOMENTARI

  1. Belgijanci imaju jos ovu i eventualno jos jednu sansu na SP da uzmu neki trofej. Zlatna generacija koja igra vrhunski od 2012, 2013. godine još uvijek nema trofej. Imaju priliku za uzmu Ligu Nacija, ali mislim da im to nije uopste cilj, pored EP ili SP.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име