Photo: Equipe de France Football
Pripreme za EURO, završavamo sa temom koja je najslađa za sve one koji misle da znaju i da razumiju život i sport, fudbal. Predvidjeti šampiona, jednu od 24 ekipe, izabrati pravog, tog koji će na kraju, na Vembliju da podigne trofej, mora biti rezultat znanja i/ili sreće, jer malo ko je došao, počistio sve ispred sebe i bez dodatnog napora, krvi, znoja i suza, oteo što mu pripada. Predskazati budućnost uvijek je bio lajtmotiv čovječanstva, ne moramo o vanzemaljcima, teorijama zavjere, novom/starom svjetskom poretku, ajmo malo o fudbalu i onome što bi moglo, što će se desiti u narednih mjesec dana.

Izabrati prvog favorita, za početak, ne može biti lak posao, tu je svjetski šampion, Francuska, tu je evropski šampion, Portugal, tu je među desetak domaćina, najdomaćin, Engleska, spremna da po ko zna koji put vrati loptu kući. Tu je mnogo selekcija koje su pri vrhu, ali im fali nešto, barem dok gledamo rostere i govorimo, ipak nijesu jaki i moćni, kao ovi ili oni, ali otpisati Belgiju, Španiju, Njemačku, Italiju, Hrvatsku ili Dansku, ne izgleda kao dobar početak virenja u budućnost.

Francuska je svjetski šampion i selekcija koja može da pošalje četiri ekipe na bilo koje takmičenje zahvaljujući širini i potencijalu. Istina je da Dešamp ima svjetske zvijezde u svom timu poput Mbapea, Pogbe, Kantea, Varana, ali i da je problem Francuza godinama bila klasična devetka, špic igrač koji će da igra za tim i da postiže golove. Žiru je sa uspjehom obavljao tu ulogu, ali kako se uvijek traži, više, jače, brže, povratak Benzeme u nacionalni tim čini se da je došao u pravo vrijeme.

Alžirski Ronaldo je na svojim ramenima nosio Real nakon odlaska Kristijana u Juventus, ali je i prije toga radio sve ono što je radio Olivije za ”plave”, otvarao prostor, igrao kao sidraš, bio šponda, asistirao, na njegove dobre igre ste uvijek mogli da računate, bez obzira što možda u konačnom opisu utiska nije bilo prostora za gol ili asistenciju. Nakon dužeg niza godina i skandala oko ucjene, sukoba Benzeme sa Valbuenom, teških riječi na relaciji, savez – selektor – igrač, sve izgleda idealno da se jedna klupska karijera kruniše i velikim reprezentativnim trofejom.

Ne smije se zaboraviti ni Mbape, nije imao najbolju sezonu u PSŽ-u, timski je bilo porazno, ni titula u Francuskoj, ni finale Lige Šampiona, presječen koronom, povredama, malo puta smo vidjeli karakterističan sprint i loptu u maloj mreži pored golmana u stilu Anrija. Sezona još traje, ako se završila klupska, ne mora da znači da reprezentativna neće donijeti sreću, jer Francuska izgleda moćno i popunjena je na svim pozicijama. Sa Benzemom u vrhu napada, sa tim ”Ptica Trkačica bip bip” potencijalom, Kilijan bi mogao da pobjegne više puta, nego što ostali ”kojoti genijalci” imaju zamki za njega.

Pol Pogba je još jedan od onih, ”šta bi bilo kad bi bilo” fudbalera, koji su svoj potencijal potrošili na instagramu i tik toku kvalitetnije nego na terenu. Te njegove fizičke predispozicije su osim za igranje fudbala vrlo korisne i za plesne pokrete i skretanje pažnje na osjećaj za ritam i tempo, ali sigurno ima mnogo boljih plesača od Pogbe, ali nema previše fudbalera koji mogu biti bolji od njega, ako ostane fokusiran. Impresivna snaga, a izuzetan dodir za tu masu mišića, savršena su kombinacija, koju je Pol rijetko na pametan način koristio.

Sve je lakše kad je pored vas N’Golo Kante, kažu saigrači. Za razliku od Pogbe, Kante je odlučio da svijet fudbala pokori uz izrazito rijetku notu među fudbalerima, pronašao je skromnost kao vrlinu i ne namjerava da je se odrekne, na radost svih nas koji još uvijek vjerujemo da skromnost jeste važna karika u životnom lancu, da budeš uvijek to što jesi, bez obzira na tapšanje po ramenu, na bajke i hvalospjeve, da ostaneš uvjeren u svoje sposobnosti i kad ne ide. A nije baš da su sva vrata širom otvorena za Kantea.

Pored svih kvaliteta koje na terenu pokazuje, jednog Sarija nije zanimao previše kao centralni vezni igrač, pa je morao da uči dodatno, gdje, kada i kako da se postavi, šta mora prema naprijed, šta je pod obavezno u defanzivi, iako se čini da je on uvijek na pravom mjestu, Italijan nije bio spreman da mu prepusti glavnu ulogu na sredini, a kao majstor kvariša nije bio previše zanimljiv za tu pas igru, koja je Sarija preporučila za velike klubove i visoku platu. Ali, kad u sebi imaš pobjednički duh, kad mnogo radiš, a vrlo malo pričaš, stvari se vrlo brzo okrenu u tvoju korist.

Svijet bez Kantea bi bio siromašnije mjesto, bez svih tih urbanih legendi o njegovom odrastanju, posvećenosti, vaspitanju i poštovanju drugih, bez obzira na kojem je on mjestu, u kakvoj poziciji, sa koliko novca na računu, titula u CV-u, njegovo srce kao da pumpa duplo, pretvara ga u fudbalski perpetum mobile koji živote saigrača čini lakšim i boljim. Za razliku od Pogbe, koji je u životu uradio mnogo, ali se uvijek čini da je mogao mnogo više, Kante ostaje onaj fini primjer da je neko apsolutno iskoristio svaku priliku koja se ukazala i da je pretvarao u zlato poput alhemičara.

Francuska ima sve što bi trebao da ima jedan kandidat za titulu, iskustvo, sinergiju, pravi miks mladih i željnih i onih koji znaju kako do titula i pobjeda. Imaju golmana veterana, koji je prošao mnogo toga dok nije primjećen kao jedan od boljih na svijetu, ima poslednju liniju koja je među najmlađim, a gdje se kao najiskusniji ističe momak od 28 godina, koji je već osvojio sve što se osvojiti može, Rafael Varan. Dinj i Luka Ernandez, Pavar i Duboa, Kimpembe, Kunde, Lengle, Zuma, a u mladoj npr. Konate i Upamecano, budući članovi Liverpula i Bajerna.

Na sredini su kažu najtanji, jer pored Pogbe i Kantea, nemaju prevelikih imena, Lemar, Rabio, Musa Sisoko i Toliso, neće baš dobiti mnogo prostora u medijima, jer je napad ubitačno popunjen. Mpabe, Benzema, Grizman, Žiru, Koman, Dembele, Tiram, Ben Jeder. Dubina Francuza će biti problem za svakoga, ali i prilagođavanje na sve moguće načine igre. Oni bi najviše voljeli da ih napadnete i da im ostavite prostor da istrčavaju kontre, ali malo ko će se usuditi da ide protiv sebe. U skaut izvještaju jedne od selekcija koje su igrale protiv njih prijateljsku utakmicu, stavka broj jedan je bila, ubiti tempo, ubiti ritam, umrtviti meč. Toga će se držati mnogi.

Francusku na putu do osvajanja šampionata, može na startu da rasturi grupna faza, postoje istorijski tragovi koji dokazuju da kada njima ne krene dobro, da jednostavno ne znaju da izađu iz krize, niti da se sa krizom bore. Domenek i Anelka su dokaz da ponekad u selekciji Francuske jak ego, sujetni momenat, mogu da prevaziđu grupu i da se individualni problem postavi kao nepremostiva prepreka. Mnogi su pokušali da analiziraju ovu grupu i ne vide mogućnost da se to ponovi, mada istorija mnogo pati od ponavljanja.

Ono što jeste jasno, to je da je Francuska prototip onoga što možemo da očekujemo od modernog fudbala. Snagu, eksploziju, pametno korišćenje resursa, gdje svako zna svoju ulogu, bez obzira na postavljeni sistem i formaciju, gdje Kante zna da mora da radi za Pogbu, a gdje Pogba mora da poštuje posjed koji ima i uticaj koji može da vrši kroz igru zahvaljujući toj lopti koja bi trebala da je mnogo u njegovim nogama.

Dolazak Benzeme u sastav je otvaranje novih mogućnosti, jer sada Francuska ima još jedan metronom u igri, nekog ko otkucava u idealnom ritmu, koji shvata kako je saigraču bez lopte u nogama, jednog koji će da sačuva i pričuva, ali i da ubaci loptu u prazan prostor za bržeg i bolje postavljenog druga iz ekipe, nekog ko razumije materiju, osim prostora i uvijek bitno vrijeme, ko cijeni loptu i zna da se nekad mora okolo, kada se ne može kroz zid. Protiv Francuza je teško jer imaju i fudbalsku inteligenciju, ali i fiziku da pretvore sve zamišljeno u realizovano.

Mana Francuza mora biti to što su osvojili SP, pa su samim tim osjetili i kakav je život na vrhu, jednostavno, sport je prepoznatljiv po tome da želja i ta čudna opsesija da se mora pobjediti vode do određenih visina, poslije kojih je teško pronalaziti isti ili sličan motiv, kroz vrijeme koje prolazi. Oni koji su igrali protiv Francuske slažu se u jednom, trošiti vrijeme, biti rezultatski blizu i konkurentan, čekati svoju šansu, iskoristiti je.

Put do trofeja je dug, nikad ovakav, atipičan, iznenađenja će biti na svakom koraku, jer danas, znate ono, svi igraju fudbal. Čini se da su, uz poštovanje ostalima, Francuzi danas ipak malo bolji u igranju fudbala od ostalih, što će ili neće dokazati naredni EURO. Vaš favorit može biti svako, ali ovaj u liku i djelu Francuza se nameće kao osnova svih priča koje će krenuti za nekoliko dana. A kad krenu fudbalske priče, makar na mjesec ćemo moći i morati da zaboravimo sve ostale.

Na kraju, sve ima svoj početak, pa pogledajte gdje su počeli momci koji će predstavljati Francusku na EURU, biće vam mnogo toga jasnije.

3 KOMENTARI

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име