Denis Rodman
Facebook: Dennis Rodman

Košarka je u Americi više od sporta. Put ka savršenstvu, mit, kult. Epidemija koja ne prolazi. Bilo bi nestvarno dobro kada bi se, negdje, u nekoj dobro skrivanoj biblioteci nalazile detaljne životne priče svih košarkaša koji su plesali pod NBA nebom i koji su mamili uzdahe, a snove od blata obuvali cipelama od zlata. U takvoj biblioteci, jedna fascikla bi bila ”šarene” boje, a na njoj bi pisalo: Denis Rodman.

Denis Rodman je toliko puta pričana, a nikad do kraja ispričana priča. Vjerovatno će tako i ostati, koliko god se mi zalijetali da proizvedemo neku novu istinu o njemu. Ova priča neće sadržati elemente Kim Džonga, Karmen Elektre, Madone, oblačenja vjenčanice i sličnih intriga iz njegovog života. Ova priča je pokušaj da se neukrotivi Denis Rodman stavi u kakvu takvu psihološku kategoriju. Ne toliko zbog njega, jer njegovo vrijeme je prošlo, već zbog Denisovih kopija (uistinu blažih) kojih je uvijek bilo, ima ih i koje neminovno donosi budućnost.

U svojoj karijeri, Denis je imao nekoliko nadimaka i svi su bili produkt onoga kako ga je javnost vidjela. Crv, Denis napast, jastuče za igle, su samo neki od njih. Laici i ljudi koji sport percipiraju površinski o Rodmanu ne znaju mnogo toga. Ekscentrik koji je sticajem okolnosti bio u timovima koji su osvajali NBA šampionat, poznat po nedisciplini, neugodnom temperamentu, nedosljednosti. Čovjek čiji je život bludnička žurka bez kraja, istinska oscilacija između pakla i raja.

Denis Rodman,nba

Obični ljudi pretpostavljaju, a psiholozi znaju da se problemi ne pojavljuju sami od sebe. Oni imaju jasan korijen i proces koji im je prethodio prilično dugo. Korijen Denisovih problema je pozicioniran u najranijem djetinjstvu, obzirom da ga je otac napustio u njegovoj trećoj godini. Majka je bila prinuđena da radi više poslova kako bi prehranila djecu, što je značilo da su djeca u odgoju bila prepuštena sama sebi. Odnos sa majkom takođe nije bio dobar, pri čemu je Denis kao dječak bio svjedok ili čak žrtva brojnih scena porodičnog ili partnerskog nasilja. Košarka je tako postala ne izbor, već najobičniji bijeg od realnog života.

Već na tom uzrastu, javlja se ”dijagnoza” koja se nikada kasnije neće popraviti. Hronični nedostatak topline i ljubavi. Denisu je nedostajala sigurnost, nedostajao mu je dom. On nije imao osjećaj pripadnosti nečemu. Život je bio prema njemu nemilosrdan u osnovnim postavkama, a dosta toga govori i podatak da je buduća NBA zvijezda jedan dio svog života provela kao radnik na aerodromskim pistama u Dalasu.

Cijeli njegov život je jedno veliko tumaranje, potraga za adrenalinom kojim je pokušao zamijeniti ono što mu nedostaje, a to je poštovanje. Poštovanje od drugih, iz kog se rađa poštovanje prema sebi. Izuzetak je samo njegova epizoda u Detroit Pistonsima, odnos sa neprikosnovenim trenerom Čakom Dejlijem. U tim godinama Denis je pripadao. Denis je bio bitan, ne samo kao statistički podatak ili šraf ka tituli, već prije svega kao čovjek. Broj intriga i incidenata u Detroitu je bio sveden na minimum, zato što srećan čovjek ne stvara incidente. Mali izuzetak je njegova opaska na karijeru Leri Birda, kada je tvrdio da je Leri precijenjen samo zbog toga što je najbolji bijeli igrač tog vremena.

U tom plodnom kontekstu kakvi su bili Detroitovi Bad Boys-i, Rodman je rastao i kao čovjek i kao igrač. Bio je onaj tip sportiste koji ne privatizuje proces, već koji daje sve za tim. Paradoksalno je to da je u tim godinama upravo Rodman bio ponajbolji i najmanje prljav Bad Boy, u konkurenciji igrača kakvi su bili Rik Mahorn i Bil Lembir. U tim godinama je postao uzastopni najbolji defanzivni igrač lige, te najbolji skakač lige sa 18.7 skokova po utakmici, što je impozantno ako imamo u vidu da je visok svega 198 cm.

Denis Rodman,nba

Ubijeđen sam da bi Rodmanov život bio drugačiji da se Pistonsi nijesu raspali početkom devedesetih. Još jednom, Rodman biva napušten, još jednom se pripadnost rasipa u komadiće. Nakon Detroita, ide ne toliko značajna epizoda u San Antonio Sparsima, koja je bila uvertira za još jedan rezultatski bljesak i titule sa Čikago Bulsima. Ostaje utisak da je prva asocijacija za Rodmana – Čikago, najviše zbog sjajnih rezultata. Za ovu analizu, period u Čikagu je bio posebno problematičan, jer tada počinje sve ono po čemu je Rodman prepoznat. Žurke bez kraja, nestajanja, depresija, razvratan život koji bi bili prekidani samo tokom treninga ili utakmica. Nakon Čikaga, dogodile su se epizode u Lejkersima i Dalasu koje su predstavljale kraj igranja košarke na top nivou.

Ekcentrično ponašanje je izgledalo kao stil života, iako bi možda bilo smislenije reći da je ono bilo opsesivna potraga za pažnjom. Mijenjanje partnera i nedosljednost u važnim životnim pitanjima liče na nedostatak karaktera i hirovitost, a možda su prije svega samo odraz nepovjerenja u ljude, jer svi bitni ljudi iz Denisovog života su kasnije nestajali. Neki su otišli jer su tako željeli, a neki jer nijesu imali izbora. U svakom slučaju, Denis Rodman, nepokolebljivi ekstravert je zapravo jedan veliki hronični usamljenik. Novac je kao i uvjek u životu, učinio da se stvari dodatno otmu kontroli. Po okončanju karijere, smjenjivale su se dominantno katastrofične epizode, gdje se život pretvorio u lutanje između stare slave i novog adrenalina. Tako je i danas.

Na početku ili na kraju, Denis Rodman je otisak prsta čovječanstva na čudnovatno (ne)plodnom tlu. Za nekoga će ostati kontraverzno jastuče za igle, a za nekoga ‘pak – velika emocija koja je skrenula u pogrešan sokak. Emocija koju niko nije sačekao kada bi poželjela da se vrati.

8 KOMENTARI

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име