Derik Rouz
Facebook: Derrick Rose

Odavno je na snazi vrijeme kada u svim sportovima igrači neodoljivo podsjećaju jedni na druge. Dominacija tjelesnog uz vidan deficit imaginacije, pri čemu je varijacija na temu minimalna. S vremena na vrijeme iskoči jedan kakav se više ne rađa (ili ne stvara), onaj kojeg pamte pokoljenja. Jedan od takvih, ruža specifičnog mirisa, iz reda onih koje je sportska sudbina natjerala da brzinom svjetlosti pretrče put od raja do pakla. Još postoji kakva-takva nada da je najmlađi MVP po napuštanju raja čekirao povratnu kartu. Jer Derik Rouz , na jeziku košarke, ipak znači nepredvidivo.

Njegova priča se dva puta rodila na istom mjestu, u Čikagu. Prvi put, sada već poodavne 1988., zvaničnim dolaskom na ovaj svijet, a drugi put u sezoni 2008/2009, kada je kao 1. pik draftvovan od strane Čikago Bulsa. Dijete iz zloglasnog kvarta, nosilac snova istinske košarkaške metropole, projektovan da nastavi tamo gdje su stali Fil Džekson i Majkl Džordan.

Iz perspektive sportskih rezultata, njegova karijera je sumarno gledano blistava. U CV-u koji će biti otporan na zub istorije će pisati, 1. Pik na draftu, Ruki godine u sezoni 2008/2009, najmlađi MVP u istoriji NBA lige, osvajač 2 zlatne medalje na Svjetskim prvenstvima. Za sad …

Međutim, Derik Rouz je mnogo više od rezultata i statistike. U ovim ‘’psiho-kolumnama’’ Derik Rouz je posebno zanimljiv jer savršeno liči na život. Mogućnosti bajkovitog uspona ka vrhu i tragičnog propadanja ka dnu. Derik Rouz je magija zarobljena u potrošenim koljenima, iskasapljena ruža sa ožiljcima. On je pravi primjer koliko je u životu, a tek u sportu sve relativno. Koliko ono što si danas nije previše velika garancija za sjutra.

Derik Rouz,ruža

Ukoliko je postojao knjiški primjer razvijenog samopouzdanja to je bio Rouz. Jedna od najboljih pres konferencija u istoriji sporta je njegova. U MVP sezoni, sa istinskim čuđenjem na licu, postavio je cijelom auditorijumu pitanje: ‘’Dajte mi samo jedan razlog zbog čega ja ne bih bio najbolji?!’’ Takva glad, takva količina odlučnosti i toliko samoupuzdanje su bili uvertira za ulazak u vječnost. Sve je sem jednostavno, postati najmlađi MVP u istoriji najbolje lige svijeta. Možda je u njegovom slučaju baš to i najveće prokletstvo. Bio je na pravom mjestu, u pogrešno vrijeme. Prerano.

Košarkaški stručnjaci bi bolje opisali njegovu tranziciju, eksplozivnost, način na koji je izvodio promjene u kretanju. Laicima je ličio na uragan koji nosi sve pred sobom dok ne dođe do svog cilja. Gladni pas koji se izdiže iznad sistema i gradi neki novi svijet. A onda … kao što to obično biva u životnom trileru i jeftinim filmovima, bolna grimasa na par minuta pred kraj utakmice. Bolna grimasa koja je pretvorila talas u pjenu.

Derik Rouz,ruža

Mnogi, tj većina se vrate. Rouz, za sada, onako kako bi mi željeli, nije. Bila bi to najveća košarkaška romantika da se do kraja karijere okiti nečim što će ponovo nahraniti njegovo srce. On fizički jeste bio prisutan, ali prepoznatljiva oštrica nije bila tu. Ruža je ostala bez trnja, ili trnje bez ruže. Teško je odgonetnuti da li su veći problem bila koljena ili glava. Koljena koja su potrošena ili glava koja je izgubila vjeru, spremnost da uleti kost u kost sa svima i da ne prizna opciju padanja. Glava koja je ciljala i željela vrh, a u punom naponu uhvatila samo rehabilitaciju.

S vremena na vrijeme dogodio bi se bljesak kao eho prošlih vremena, kao napomena šta je sve moglo biti, a nije. Tako je sa svojih 30 godina, u dresu Minesote, deceniju nakon što je postao najmlađi MVP, postavio rekord karijere. Okruglih 50 poena, nakon kojih je isplakao more suza. U tom bljesku su stale sve njegove patnje, strahovi, potrošeni snovi, sva očekivanja. Ta očekivanja su u ovom slučaju bila opasno velika, jer od njega nije očekivao samo on. Očekivali smo svi, jer on je bio zajednički, san svih nas. Novi Majkl Džordan, nasljednik prijestola.

Derik Rouz,ruža

U ovim godinama, Derik Rouz i dalje gura. Igra na pristojnom nivou, sa popriličnom količinom zrelosti, važan je faktor u Nju Jork Niksima. Međutim prokletstvo ljudske vrste je to kada jednom osjetiš čaroliju, više te ne zadovoljava korektnost. Kada jednom postaviš ljestvicu visoko, sve ispod te ljestvice se percipira porazom.

Ostaje otvoreno pitanje sa početka teksta. Da li je Derek Rouz, onog momenta kada je izbačen iz košarkaškog raja, uspio čekirati povratnu kartu. Vrijeme će kao i sve dati odgovor. Nama ostaje da se nadamo, a njemu ono u čemu je bio najbolji. Da vjeruje.

6 KOMENTARI

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име