Djetinjstvo šampiona – Male tajne broja 1

Svi mi koji istinski, bez interesa i čisto volimo sport, smo na neki način kolekcionari. Kolekcionari priča iz života različitih šampiona, a sve sa ciljem da se približimo njihovom uspjehu i da budemo bliži vlastitoj spoznaji kako se to danas postaje najbolji.

Ono što je najslađi dio tog sakupljanja priča i anegdota, jesu zajedničke tačke, koje povezuju više primjera u jedan momenat i koje nas zapravo čine kompetentnijim u analizi sportskih fenomena. Ova kolumna upravo za cilj ima to, portagu za nečim što je ujedinilo more starih šampiona, a sve kako bi poslužilo kao lekcijama generacijama koje dolaze.

Tim Dankan je neko ko je u meni uvijek budio radoznalost. Kao mlađi, pitao sam se zbog čega ga svi toliko glorifikuju iako nije najbolji poenter, ne zakucava najbolje, ne šutira trojke kao iz snajpera, a realno gledano, nije ni najsnažniji. Kada sam shvatio da on u ničemu nije najbolji, ali da u svemu jeste izuzetno dobar, te da ga baš to čini ponajboljim, počeo sam se zanimati za njegovu karijeru. Jedina instriga u cijeloj toj karijeri je podatak da je on zapravo greškom postao košarkaš, zato što je uragan srušio bazen u kom je trenirao plivanje.

boža maljković

Nijesam preveliki ljubitelj borilačkih vještina, ali sam u jednom periodu slušao ljude oko sebe kao zanosno pričaju o ukrajinskom bokseru Vasiliju Lomačenku. Pričali su o njemu kao o ponajboljem amaterskom bokseru našeg vremena, dvostrukom svjetskom i olimpijskom prvaku, čovjeku koji je poznat po izuzetnom kretanju i gracioznosti u pokretima. Istraživanje njegovog života me je dovelo do podatka da boks zapravo nije jedina njegova velika ljubav. Godinama unazad, još kao dijete, Vasilij Lomačenko je počeo trenirati folklor, a u njemu je ostao dugi niz godina.

boža maljković

U eri zanosa u proučavanju zaostavštine ex-Yu košarke, gledao sam serijale posvećene klupskim evropskim prvacima, KK Bosni iz Sarajeva, KK Ciboni iz Zagreba, KK Jugoplastici iz Splita i KK Partizanu iz Beograda. Sve priče imaju neke svoje istine i neke svoje draži, ali neku posebnu sjetu nosi priča o KK Bosni i njenom biseru sa nadimkom Kinđe. Tuzlanski košarkaški mađioničar, Mirza Delibašić. U moru podataka o jedinstvenosti Mirznog života, pojavljuje se jedan neočekivani koji kaže da je Mirza prije košarke, bio baletan i teniser.

U jednom intervjuu, dok je govorio o svom košarkaškom odrastanju, Saša Đorđević navodi anegdotu o selektiranju petnaestogodišnjih klinaca od strane Bože Maljkovića (tadašnjeg trenera Crvene Zvezde), po jednom specifičnom kriterijumu. Odabrao je 20 mladića koji su najbolje igrali fudbal. U dodatku ove priče se navode primjeri da su košarkaške zvijezde Vlade Divac i Miloš Teodosić bili prvo golmani, pa tek kasnije postali košarkaši, da je terminator iz Pljevalja, nekada najbolji rukometaš svijeta, Nenad Peruničić prvo bio šampion Crne Gore u skoku u dalj, pa tek onda rukometaš.

Ljudi koji pasionirano prate karijeru Novaka Đokovića, znaju da je paralelno sa tenisom bio jako posvećen skijanju i da je od skijanja odustao samo zato što je morao odabrati jedan sport kome će se potpuno posvetiti. U moru ovih šampiona ne možemo preskočiti ni ponajboljeg rukometaša svih vremena Veselina Vujovića, koji je prije potpisa za Metaloplastiku, paralelno nastupao za Košarkaški klub i Rukometni klub Lovćen.

boža maljković

Zajednično za sve navedene primjere su 2 stvari. Prvo, riječ je o velikim šampionima i to smo znali i prije pisanja ove kolumne. Drugo je to da se nijesu bavili samo svojim sportom, već da su prije ili tokom treniranja svoga sporta, trenirali još jedan. Osnovano se može vjerovati da su znanja i vještine stečene u jednom sportu prenosili na drugi, da su ih iskustva iz jedne aktivnosti činila boljim u drugoj. U nauci, ovaj fenomen je poznat kao transfer.

O nečemu što se zove transfer je važno govoriti u modernom sportu, jer se današnja djeca sve češće vrlo rano opredjeljuju za jedan sport, istovremeno zanemaruju sve ostale i tako sprječavaju taj dragocjeni momenat da su pravi mali univerzalci, koji su dovoljno kompetentni na poligonu bilo koje vrste. Rana specijalizacija sama po sebi nije negativan proces, ali iskustva pokazuju da današnji fudbaleri često sa linije slobodnih bacanja uspijevaju pogoditi samo tablu. Nasuprot tome, fudbal je nekim košarkašima zabranjena aktivnost zbog visokog rizika od povrede.

Svi navedeni šampioni nijesu ciljano trenirali razne sportove kako bi im transfer sposobnosti kasnije obezbijedio bolje rezultate. Oni su to radili jer su voljeli da se igraju, a svaki sport je zapravo igra. U toj priči, pobjednik je uvijek bio onaj ko se, zapravo, samo najljepše igra.

8 Komentara

    Nije ni njima lako. Dodju uz tu titulu i brojne muke..

    Odgovori

    Sve to krene od malih nogu.

    Odgovori

    Velika želja , pa onda trud vode do uspjeha.

    Odgovori

    Sad mi je lako za njih.

    Odgovori

    Mnogo truda i rada su ulozili da bi postali ono sto su danas.

    Odgovori

    Bogami, ovo je masu odricanja realnk.

    Odgovori

    Isplatilo se…Zacrtas cilj i polako ostvarujes

    Odgovori

    Ko je uporan zagarantovan je uspjeh

    Odgovori

Postavi odgovor