Evropa – danas, sjutra, preksjutra?

Nije lako prognozirati uspjeh ili neuspjeh crnogorskog klupskog fudbala u Evropi jer je jednostavno previše nepoznatih. Dva od četiri naša kluba, Zeta i Iskra, igraju pretkvalifikacije, odnosno kvalifikacije za kvalifikacije za Ligu Evrope i to u startu govori dovoljno. Bliža i nešto dalja istorija ne daju nam za pravo da se bahatimo, sa razlogom, od onog prošlog, nikad čuo, ko su ti, vala, ako te ne prođemo, prešli smo na realnost, danas svi igraju fudbal.

I baš je tako, iako ne mislim da je u našem klupskom fudbalu sve gore kako prolaze godine. Naprotiv, mislim da je nikad bolje, samo je to nedovoljno dobro i nije u skladu sa brzinama kojima napreduje region, pa ostatak Evrope. Teško je govoriti da idemo u rikverc, više smo nekako pod ručnom, krenuli smo prema gore, ali kozjim stazama. Kao da se nalazimo u fudbalskom getu koji ima svoja pravila i vrlo je nespreman za promjene.

Redom, godinama ne prihvatamo da je izlazak u Evropu jedini fudbalski bilbord koji mogu da imaju naši klubovi, broj utakmica koje odigramo u Evropi je jako mali uzorak da bi mogli da steknemo realnu sliku, jer se u mnogo slučajeva konačan utisak svodi, mogli smo, ali nijesmo. Kompletnu sezonu u Crnoj Gori klubovi posvete plasmanu u kvalifikacije za LŠ i LE, ali onda se i zadovolje samim učešćem, jer u tom učešću samo vide jedno, novac koji garantuje UEFA za plasman u evropska takmičenja.

Teško se preko usana prevaljuje da je evropski izazov jedini i ultimativni za naše klubove i da su spremni da zanemare nekoliko kola šampionata da bi probali da naprave nešto više u tim utakmicama. To što se igra rano, na početku sezone, čak i tokom radne nedjelje, putuje i nadmeće sa često jačima od sebe, nikako da postane prijatan doživljaj, nego redom nametnuta muka, koja nas skreće sa osnova, a to je avlija i komšiluk.

Bez evropskog izloga, ne shvataju mnogi, rijetke su i jako male šanse da se igrač sa ovih prostora nametne kao dobar izvozni proizvod. Igrač testiran samo u našoj ligi jednostavno je, oprostiće mi, nadam se, mačka u džaku. Utakmice se igraju u specifičnom ritmu, svi se jako dobro poznaju, postoji mali prostor da neko bude jako inspirisan u kontinuitetu i da oduševi na duže staze.

Primjer da je prošle godine najbolji strijelac lige bio ofanzivni vezista i to sa deset golova, u sezoni koja jeste skraćena za pet kola, dovoljno govori u prilog tezi da nam fali sirovog materijala koji bi mogao da se predstavi na tržištu kao roba koja mora da se kupi.

Pravilo po kojem makar jedan mladi igrač do 21 godine mora biti na terenu u svakom trenutku fudbalske utakmice crnogorskog šampionata, umjesto da pomogne upravo mladima da se afirmišu, donijelo je nuspojave, jer nije najbolje shvaćeno od većine klubova i mladih fudbalera.

Činjenica da na terenu mora biti jedan, stvorilo je konkurenciju mladih unutar kluba, umjesto da ih motiviše da se nametnu trenerima bez obzira na svoje godine. Sa druge strane i treneri su se uhvatili u tu zamku, pa razmišljaju koji je to jedan koji bi mogao manje da smeta, a ne koji su to momci koji bi mogli da koriste.

Interesantan je bio slučaj Titograda sa početka prošle sezone, kada je njihov trener redom mijenjao mlade igrače i u njima često tražio alibi, a nije vidio da u svom rosteru ima jako talentovanog mladog golmana, koji je od starta mogao da dobije šansu i da ga opusti da se bavi ostatkom ekipe na način koji njemu odgovara. Širina razmišljanja u situacijama kada se nešto mora nekada ukazuje na to koliko ste u stanju da budete vizionari i gledate unaprijed.

Mladi igrači su takođe dio problema i o tome mora da se priča glasno i jasno. Fudbaleri koji ne mogu da se izbore za minutažu u crnogorskim prvoligašima ne mogu sebi da dozvole luksuz da u potrazi za iskustvom i rutinom preskoče pozajmice i drugoligaške terene.

Lako je navesti primjere poput Maleševića i Bubanje koji su iskoristili svoje vrijeme u Mornaru na pravi način i onda lako i bezbolno uskočili u prvi tim Iskre i Sutjeske kada su se za to stvorili uslovi. Malešević je u dva mjeseca od otpisanog u Budućnosti, došao do startera u mladoj reprezentaciji, a to nije mogao, da nije bio spreman da na terenu pokaže šta zna i umije i što je najvažnije za trenere, nije morao da se čeka. Zašto?

Baraž za popunu Prve lige dokazao je opet da je razlika između najvišeg i srednjeg ranga takmičenja sve manja. Neutralni posmatrač bi teško mogao da zaključi ko iz koje lige dolazi u duelima Koma i Jezera, Titograda i Bokelja. Nije nikakva sramota da se jedan dio karijere provede u Drugoj ligi i da se tamo u duelima na lošijim terenima, sa fudbalerima koji i dalje imaju i vic i potez, ali možda nemaju kad da se profesionalnom bave ovim sportom može mnogo naučiti.

Sam taj proces igranja u Drugoj ligi, gdje se jednostavno čeličite, gdje mišići pamte udarce i kilometre, gdje možete sebi da dozvolite i neki potez viška, pola sekunde više da se namjestite za bolji udarac, naoštri čula i instinkte i pripremi vas jako dobro za sledeći nivo. Taj proces je jako bitan ukoliko sebi želite da povećate šansu da igrate ne samo u Prvoj ligi, nego u bilo kojoj ligi na svijetu, jer svaki sledeći teren će biti bolji, konkurencija će biti bolja, lopta će brže da ide, a navikavanje na brzine, kako je naglašeno na početku, veliki je dio rješenja problema.

Sve ovo napisano nije lako usvojiti, jer smo robovi navika i komfornih zona, nespremni za eksperimente, ali meni se baš svidio onaj Titogradov gdje su preko noći promijenili kretanje, većim dijelom dali šansu mladima i u novoj sezoni ne moraju da razmišljaju koji momci ispod 21 godine treba da se nađu u startnih 11, a koji će završiti na klupi na početku utakmice.

Taj proces jeste bio bolan i zamalo da ih košta ispadanja iz lige, ali upravo će te utakmice iz drugog dijela sezone plus bonus baraž, pokazati u ovoj novoj koliko je neko bio spreman da upije i nauči i da napreduje da bi se potpuno fudbalski dokazao. Ako ništa, niko od tih mladih ljudi ne može da kaže da nije dobio šansu, jer jeste, mnogo ranije i u mnogo većoj mjeri nego njihovi vršnjaci u većini ostalih klubova.

Evropa nas čeka u specifičnim okolnostima i vrlo je teško naći pravu mjeru uspjeha, odnosno neuspjeha jer ni sami ne znamo gdje smo i šta možemo, a pogotovo nemamo pojma gdje su i šta mogu rivali naših klubova. Ako je ikada postojao realan alibi za neuspjeh, to je aktuelni trenutak. Bez mogućnosti da se dovode igrači sa strane koji nekad donesu i dodatni kvalitet, bez mogućnosti da se organizuju neke pripreme osim u svom dvorištu, bez mogućnosti da se okupi neki narod na tribinama da bodri svoje, odnosno naše.

Sve što urade i naprave Zeta i Iskra, Sutjeska i Budućnost, u narednim danima, pobjede ili budu poraženi, neće biti mjera onoga što su radili i što rade, nego jednostavno momenat inspiracije, višak ili manjak koncentracije i sklonost ka greškama. U tih nekih 90 minuta niko im se neće pomjeriti niti pustiti da prošetaju do pobjede, ali vjerujem i da će shvatiti da im je ovo jedinstvena prilika u godini da makar daju to što mogu na terenu u tih 90 ili možda više minuta.

Ovo je jedinstvena prilika da shvate da će se slika o njihovim karijerama svoditi na to da li su bili dobri onog dana kada je pred njima bio neki Žalgiris, Rendžers, Sarajevo, PSV, Slovan, APOEL, La Korunja, Genk i da će se sami na kraju mjeriti po tome kakvi su bili i kako su se nosili sa njima.

Naša fudbalska realnost nudi na startu nešto drugo, gostovanja po Andori, maštanja o Luksemburgu, ćevapima u Banjaluci ili šansu da se u Podgorici rasturi bugarska skupština, ovaj, legija stranaca, ali ako zagrlimo taj momenat i shvatimo da je sve do nas, a ne do tih preko puta nas, mogućnost da se desi bolja budućnost biće veća.  

12 Komentara

    Kod nas je fudbal odavno unisten, zato ne mozemo u Evropi oroci ni prvo kolo. Tako ce biti dok budu igrali tatini sinovi . Klubovi klasifikuju igrace po politickoj pripadnosti. Treneri se tale sa igracima. Kad to iskorijenimo mozda ce se igrati fudbal. Ima toliko dobrih mladih igraca koji imaju potencijala da nas fzdbal podignu na veci nivo.

    Odgovori

    Kod nas je svaki sport odavno unisten,da samo veze tatine i mamine pomazu.Oni talentovani se ne mogu pogurati od takvih

    Odgovori

    I veze sto politicke.Imamo dosta nase talentovane omladine al steta za njih tesko da mogu dalje odavde.

    Odgovori

    Dobrih mečeva ova nekolika dana,,, Sve igrati po 1+ p. p.

    Odgovori

    Svaku ću po 3+ da odigram

    Odgovori

    E kakva crna zeta,onda nasa liga a dje oni veze nemaju

    Odgovori

    Kod nas se najmanje paznje posvecuje sportu nazalost,sve dok se to ne promojeni bice ovakva situacija, zadovoljavamo se sa “mrvicama”a imamo odlicne i talentovane igrace

    Odgovori

    Treba da daju sve od sebe,danas u fudbalu nema nepobjedivih…

    Odgovori

    Teso da mi imamo kakve sanse,al evo vidjecemo. Nikad se ne zna

    Odgovori

    Samo uporno💪

    Odgovori

    Imalo bolji igrac ode da igra u inostrane klubove, logicno.idu za boljim zivotom kao i ostala omladina. Sta reci momcima koji su tu, u svojoj zemlji osim drzimo vam palceve i puno srece i zdravlja

    Odgovori

    Mi u Evropu ne mozemo u bilo kom smislu.

    Odgovori

Postavi odgovor