Firmino!

Kažu mediji da je Roberto Firmino Barbosa de Oliveira zaspao tokom prvog poluvremena utakmice između Liverpula i Aston Vile i svi mi koji smo gledali taj meč, apsolutno mu ne zamjeramo. Bila je to jedna od najlošijih utakmica u Premijer ligi u ovoj sezoni, bez mašte, lucidnosti, kreativnosti, sa mnogo loše izvedenih tehničkih elemenata, bez pravog prijema i pasa, sve pola metra naprijed ili nazad, ništa na obrvu, ništa da se servira i idealno pripremi, ta utakmica je bila sve što Bobi Firmino nije.

Pet godina je prošlo otkako je Firmino u Liverpulu, u tih pet godina promijenio je Liverpul, promijenio je način na koji ljudi gledaju ulogu napadača, a sve ono što smo nekada željeli od špiceva, samo neka on metne gol, sada gledamo drugim očima. Da dođe do centra, da primi, da se okrene, da napravi varku tijelom, da gleda u jednu, odigra na drugu stranu, da bude idealna šponda, da odigra savršeni pas antilopama i gepardima na krilu, da je samo takne nekom izvođaču radova na sredini koji će prebaciti poslednju liniju odbrane koja je otišla u nekošeno za Bobijem.

Osim uobičajenih ”krivaca” poput Kristijana, Mesija, nema mnogo fudbalera na svijetu koji vam tako ”napune” dušu i oko, kao Roberto. Njegov stil nije lak za opisivanje, niti analizu, ima ta neka aura fudbalske genijalnosti oko njega, koja upotpunjuje taj izvor svijetlosti koji dolazi od njegove usne duplje, viška zuba u vilici, taj miks asistencija i golova, treće ruke, koja dolazi uglavnom iz činjenice da nije na kraju akcije, ali je ključni.

Zbog likova kao što je Bobi trebalo bi upisivati i onog trećeg, kao u hokeju, koji je dao doprinos zašto je gol, zašto je asistencija. Uz onu dozu fudbalske mašte koji dozvoljavaju samo na rekreativnim terminima, one poteze koji mislite da mogu da se izvedu, ali nikad ih nijeste vidjeli ili nijeste imali hrabrosti da ”izmislite” na terenu, pa i pred svojim najboljim drugovima.

Osim asistencija, golova, u građenju akcija, trikovima i mašti, Firmino je prvi koji će krenuti u presing, istrčati svoje rute, otvoriti linije i koridore da pas ide lijevom ili desnom beku, štoperu u kojeg Jirgen uperi prstom jer je upravo taj lošiji lijevom ili desnom nogom, taj je najskloniji greškama, taj će odigrati pas u noge nekom Fabinju ili pticama trkačicama koje Liverpul ima sa obje strane.

Ta vrsta sklonosti da se posvetite kolektivu i ne razmišljate da će te biti apsolutno fokusirani u gol šansi, a zovete se napadačem, posebna je i inspirativna, postavlja čitavu ekipu u situaciju, ako može on, možemo i mi. Taj primjer da se više razmišlja o opštem dobru, a ne o individualnom učinku i statistikama, rijedak je i u sportu i u životu, pogotovo kad ste na vrhu piramide i u opisu posla vam je da postižete golove.

”Kakav igrač” – rekao je nekoliko puta Jirgen Klop za njega poslije utakmice, jer nije lako to ne primjetiti, njegovu sposobnost da tim napravi boljim, sa koliko uživanja radi teško i naporno i koliko je pametan u situacijama kada treba da napravite izbor. A koliko samo puta pogriješimo u našim izborima?

Nekada davno Klop je zatražio od Vajnalduma da popuni rupu nakon što je Firmino morao da propusti meč zbog povrede, a Holanđanin nije odbio, samo se zapitao da li to može, kako, postavio na stotine pitanja Brazilcu koji je odgovarao sa osmjehom vrijednim milion dolara.

”Sve što Firmino radi na terenu, ima smisao” – kaže Tijeri Anri, a Francuz ima toliko bogat napadački CV, radio je i igrao sa najboljim fudbalerima i trenerima, pa njegove riječi imaju posebnu težinu.

Čak i kad zarola zglobove do momenta pucanja ligamenata da bi samo šapnuo nešto lopti i skrenuo je dovoljno da prođe kroz noge rivalu, umjesto da mu dotakne štucne, do momenta kada ode na potpuno drugu stranu od lopte, da sklonio štopera, ponekog beka i veznog da ostavi više prostora za saigrače. Polako ali sigurno učimo ovaj novi fudbal, a Firminovo kretanje u napadu je bukvar za klince.

Ključna stavka u igri Liverpula je što se napadački trio i dalje sjeća djetinjstva i dana kada su bili gladni i žedni. Zato su danas skromni i jednostavni ljudi, koji sreću mogu da vide i na drugim licima, ne samo u ogledalu. Kada je Roberta, desetogodišnjaka, učiteljica pitala kako je proveo vikend, on je uz osmijeh rekao, u mraku, jer njegovi roditelji nijesu mogli da plate struju.

Kada se ona zabrinula, šta će se desiti sa hranom u frižideru, on je rekao, ništa, hrane nikad nema u frižideru. Rekli bi, klasična priča o favelama, siromaštvu, nasilju i fudbalu u Brazilu. Ako si dovoljno moćan sa nogama, imaš izlaz iz geta.

Nekad taj geto držiš u glavi, dugo, pa bez obzira na sve što uradiš sa nogama, želiš da zadiviš i one sa kojima si počinjao, odrastao, na potpuno pogrešan način. To se nije desilo Robertu, iako je imao problema sa vožnjom pod uticajem alkohola, bez posledica, uz uredno plaćenu kaznu, bio je Božić, nije mnogo, oproštaj tražiš, oproštaj i dobiješ.

I to je veliki iskorak ka ekstrovertnosti za dječaka kojem je lopta isključivo koristila za komunikaciju. Sve što je trebalo, govorio je loptom i osmjehom.

Pa ni metalni šiljci na kući koji su spriječavali lopovske posjete, ali i njegova bježanja na pješčani teren koji se nalazio na pljuvomet od prozora, pa ni činjenica da su često na vratima škole bile zalijepljene plakate sa fotkama i osnovnim podacima klinaca koji su izgubili borbu sa kriminalom i nasiljem, a bili su manje ili više redovni u klupama, ništa nije spriječilo Roberta da i dalje gura loptu, bez obzira na nemogućnosti, dominantnu majku i nepovjerljivog oca, koji su tražili način da ga drže u sjenci od spoljašnjeg svijeta, tako nemilosrdnog i zlog, a tako neobičnog i lijepog.

U fudbal se zaljubio gledajući Ronaldinja i Ronalda, ali i prodavajući osvježavajuća pića ispred lokalnog stadiona. Alagoas je prije njega imao Marija Zagala i Didu, koji imaju i spomenike u svoje ime, sada su došli i Pepe i Vilijan Žoze. Nikada nije volio da se poredi sa drugima, dijelom zbog skromnosti, dijelom zbog posebnosti.

Njegova suptilna tehnika nije otkrivena na vrijeme, mada je u Brazilu taj dodir klase uvijek nekako zastupljen, ali se nekako radije i češće vidi kod onih koji žele da skrenu pažnju na sebe, prije nego kod onih koji su spremni da svoje vještine podrede kolektivu.

Počeo je kao zadnji vezni, po potrebi i klasični defanzivac, nije se budio dok god je imao loptu u vidokrugu. Sa 13 godina primjećen je od lokalnog trenera koji mu je pružio šansu da se oproba u lokalnom CRB-u, Clube de Regatas Brasil, koji svoje utakmice igra na stadionu ”Kralj Pele” upravo onom koji je za njega i njegovog oca bio izvor dodatnih prihoda na dan utakmice.

Nosio je broj 5, upijao instrukcije,s vi su ga voljeli i cijenili, bio je povučen, ali uvijek sa osmjehom. Nije se ljutio na saigrače, nije imao nervozne gestikulacije, samo je želio da bude dio igre i da njegov tim pobijedi. Novac nije bio veliki, ali Firmino je dobio podršku Farijasa, direktora omladinskog pogona i klupskog zubara Marijusa Portele, koji je postao njegov savjetnik i agent, koji su se brinuli o njemu.

Dvije godine je gurao loptu po brazilskim terenima, dok nije skrenuo pažnju. Prva njegova proba nije završila kako treba, ponuđen je Sao Paolu, ali je za 14 dana samo jednom vidio loptu, radio neke vježbe, pravili su analize, o njemu ih je zanimalo sve, osim kakav je na terenu. Iznerviran tretmanom koji je dobio u velikanu, njegov mentor, kasnije i kum njegovim ćerkama, poslao ga je u Figuirense, koji je poslije Robertovih pola sata na terenu, potjerao mladića u kancelariju, gdje ga je čekao ugovor.

Bio je odvojen od drugova, roditelja, šiljaka i prepreka, bilo mu je u isto vrijeme lijepo i tužno, ali je znao da tako mora. Vrlo brzo je dobio šansu kao klasični vezni fudbaler, jer je prilikom šuta koristio obje noge, bio uspješan u dodavanjima prema napadačima i traženju praznog prostora i dobio je priliku da trenira sa seniorskim timom.

I dalje je bio toliko povučen, da su se zbog njega organizovale seanse, brojni telefonski razgovori, uz nadu da će razgovarati sa trenerima i saigračima, van terena i na njemu. Zvali su ga Alberto, ali ni to mu nije smetalo. Iako nije odigrao ni meč u seniorskom timu, dobio je poziv iz Marseja, koji se završio tako što je deportovan u Brazil zbog lošeg tumačenja španskih vlasti o njegovim namjerama i čekanju narednog leta za Francusku. Mjesec dana kasnije, došao je u Marsej koji nije želio da plati milion eura za njegovo obeštećenje.

Mjesec dana nakon 18-og rođendana debitovao je za Figuirense sa broje 16 na leđima, pomogao timu da se plasira u viši rang takmičenja i proglašen je za najperspektivnijeg fudbalera u Drugoj ligi. Sledeća stavka u njegovoj karijeri bio je Hofenhajm koji je platio četiri miliona eura.

Logičan put za većinu Brazilaca je uvijek Portugal, nekada Španija, ali Njemci su platiti više, iako su se pominjali i Arsenal i PSV. Iz grada na koji često nabasaste na razglednicama put ga je odveo u snijeg, jugozapadnu Njemačku, selo od 3000 glasača na izborima, ali i ambiciozan fudbalski projekat koji je imao smisla i rezultate.

Hofenhajm je imao nos da dovede dobrog Brazilca i ranije, sjajni ljevak Karlos Eduardo ili Majkusel su već napustili Rajn Nekar Arenu, ali su ga sačekali Velington i Luis Gustavo koji imali zadatak da zagrle tinejdžera sa korektivnom protezom.

Obećali su mu vrijeme za aklimatizaciju i vrijeme na terenu, a to je sve što je on i tražio. Problemi koji dočekaju južnoamerikance u Evropi su jasni, promjena kulture, upoznavanje sa novim jezikom i državom, ali kod Firmina se to nije vidjelo, tri gola u pet utakmica u kojima je bio starter, idealan ram za dobru fudbalsku sliku.

Sledeća sezona je bila pravi test, jer u toku čitave godine postigao samo još tri. Za dečka koji je prošao toliko toga u životu, stagnacija nije predstavljala ništa drugo nego novi izazov, nikako povratak na staro. Od lošeg je krenulo ka gorem, Hofenhajm je ispao iz kupa od člana četvrte lige, Tim Vize, Andreas Bek, Sebastian Rudi i Kevin Foland su bili njemački reprezentativci, a ekipa koja je izgledala jako dobro na papiru, nije ništa dobro uradila na terenu.

Čak tri trenera nijesu mogla da nađu iskru u njima, Babel, Kramer i Kurc, svi su dobili otkaz prije nego su stvari krenuli bolje za Firmina. Samo pet golova u narednoj sezoni koja je bila toliko loša da je morao da se igra baraž, ustvari je postala početak njegovog iskoraka na evropsku scenu. Postigao je dva gola u pobjedi 3-1 nad Kajzerom, spasio klub ispadanja i stekao super moći.

Već u drugom kolu naredne sezone, pobijeđen je Hamburger SV sa 5-1, a Firmnio je učestvovao u svim akcijama ekipe kod golova, rekao je da se osjeća oslobođenim. Upisao je 16 golova i 11 asistencija, a samo Robert Levandovski i Marko Rojs više su doprinijeli u Dortmundu koji je bio vrhunski u svim linijama. Hofenhajm je postigao 72 gola i primio 70, pa je to uslovilo i razliku na tabeli.

Potpisao je novi ugovor, ali svima je bilo jasno da se neće dugo zadržati u Njemačkoj, a Liverpul je bio najubjedljiviji. Nijesu potpisali ugovor sa golgeterom, nego sa plejmejkerom koji će tek otkriti svijetu šta može, ovog puta i u dresu reprezentacije Brazila. Kada je Jirgen Klop shvatio da će Firmino završiti u Liverpulu, nije mogao da vjeruje, jer je pretpostavljao da bi neko platio i više od 29 miliona funti. Dugo vremena upravo je isplaćeni novac Njemcima bio težak balast koji je pretezao na vagi između očekivanja i realizovanog.

”Kada izgubi loptu, juri da je vrati nazad. Kada je vrati, pa je opet izgubi, opet se bori za nju, on je pokretačka snaga ovog tima” – govorio je Klop, sigurno svjestan što je Brazilac osnove ovakvog ponašanja naučio u Sinshajmu.

”On voli da igra sa loptom u nogama, to mu omogućava da se ističe, ali od ostalih ga razlikuje to što zna da igra bez lopte, brani prostor i rivala, igra presing. Znam koliko je to bitno u Engleskoj, znam i koliko je mogao toga da nauči u Njemačkoj” – istakao je Rajan Babel, upoznat sa njegovim vještinama iz Bundeslige.

Nažalost, Brendan Rodžers nije shvatio kako treba koristiti Firmina, koji je u nekim utakmicam čamio čekajući na desnom krilu, bez mogućnosti da utiče na igru na način koji radi ovih dana. Mogućnost dobre komunikacije sa Kristijanom Bentekeom nije izgledala dobro, različiti stilovi i poimanja fudbala činili su da ovaj tandem ne pokaže ni dio onoga za šta su sposobni. Bentekeu su trebala brza krila i idealni centaršutevi da bi svoju masu i gabarite i golgeterske instinkte iskoristio na pravi način, Bobiju drugar za igranje duplih pasova.

Dolazak Jirgena Klopa sve je promijenio. Već nazubljen od engleskih medija koji su tražili i nove špiceve, golgetere, Firmino je dobio leđa i gomilu zagrljaja od čovjeka koji je uvijek bio zaljubljen u njegove kvalitete. Dobio je tu ulogu centralnog napadača, koju su zajedno transformisali za potrebe tima, igrač i trener.

Kada je tu bio Kutinjo, Firmino je mijenjao formu, ali nikako i sadržaj, pa su oni koji su ga kritikovali vrlo brzo u svoj vokabular unosili izraze poput lažne devetke i desetke. Firmino je bio sve što bilo potrebno klubu i treneru koji je bio ubijeđen da je napadač na punjaču, sa energijom kojom osvijetljuje ostale mnogo bitniji od udaranja statističkih recki u vidu golova.

Liverpul, Klop i Firmino osvojili su zajedno sve što je trebalo i sada niko više ne vadi iz rukava adute koji su bili nekada jako bitni u kritikovanju Brazilca. Kada se pobijeđuje, kada se igra dobro, kada si dominantan, kritičari se povlače i guraju svoje teorije pod tepih.

Premijer Liga, Liga Šampiona, finale Lige Šampiona, Svjetsko prvenstvo za klubove, finale Lige Evrope, finale engleskog Liga kupa, idealni tim Lige Šampiona u sezoni kada je osvojen trofej, protiv Bobija i Liverpula ne mogu ni oni koji su strpljivo čekali pad, trenutak kada se trčalo manje ili se zaspalo na tribini.

https://www.youtube.com/watch?v=0A4d_ZEwFmk

Priča o Firminu nije klasična priča o fudbaleru koji je uspio da pobjegne iz geta i spasi se. On je našao način da učini ljude i svijet oko sebe boljim. Koristio je skromnost i osmijeh od oružja. I neumorne noge, gomile ponavljanja stvari u kojima je dobar. Prilagođavao se i napredovao, tražio načine da riješi situacije koje su mu predstavljale ne probleme, nego izazove van terena i na njemu. Po tom receptu možemo i mi da se ponašamo.

Prešao je put od onog igrača koji izgleda jako loše u dobrom timu, do fudbalera od kojeg zavisi da li ćete gledati utakmicu Liverpula ili ne. Tako je i bilo protiv Aston Vile, svi smo spavali, uključujuči i Bobija dok nije ušao u igru. Onda je tražio pas i nije ga dobio, što mu nije smetalo da napravi novu kretnju i ostavi koridor KeitaMane potpuno otvoren. Senegalac je upisao gol, momak iz Gvineje asistenciju, a Brazilac još jedan aplauz ljudi koji fudbal gledaju drugačijim očima. A sve što vam u životu treba, neka vas gledaju kao što pravi ljubitelji fudbala, gledaju na Bobija Firmina.

14 Komentara

    Prelosa utakmica,nidje sansi da valja.. Razocarenje

    Odgovori

    Sta ce covjek no da spava. Gledati svakako nije imao sta!

    Odgovori

    I mi pored malih ekrana smo spavali. Losi su bili bas.

    Odgovori

    Hahaha kakav kralj, ali mu nije ni čudo što je zaspao

    Odgovori

    Ima nas koji smo prebacili kanal da gledamo drugu utakmicu

    Odgovori

    Covjek dremnuo, sta ce

    Odgovori

    Citava biografija😁

    Odgovori

    Kakav kralj, je li moguce ovo

    Odgovori

    Iskreno meni posle dugo vremena najbolji brazilac
    Bolji od Nejmara

    Odgovori

    Pokazao je u najtezoj ligi koliko vrijedi
    Vrhunski igrac i sportista

    Odgovori

    Vehunski sportista za razliku od njegovih kolega iz reprezentacije

    Odgovori

    Pa kako da ne zaspe ,kad je to bio predosadan mec ,Treba da ih je sramota kako su igrali

    Odgovori

    Nije ni prvi ni poslednji koji je zaspao gledajuci mec…

    Odgovori

    Mozete zamisliti kako je tek bilo ljudima kraj malih ekrana gledajuci ovaj mec kad je njemu ovo bilo dosadno . Inace jako dobar igrac !

    Odgovori

Postavi odgovor