Fudbal se opet igra za gol više, činjenično je stanje u Italiji, Njemačkoj i Engleskoj. Analitičarima teško može pobjeći neki trend, pogotovo kada je usko povezan sa najočitijom statistikom vezanom za fudbalsku igru, ima golova, nema golova. Godinama su se patili i pratili, koliko je ko pretrčao, u kojim zonama, koliko metara sprinta i u kojem minutu, a ljubitelji fudbala su konačno dočekali momenat kada vrijedi platiti usluge kablovskog operatera. Goleada, zvuči moćno i kada se samo napiše!
Sada i cijena ulaznice dobija svoj smisao, ali publike nema ili je ima vrlo malo, pa su mnogi u manjku pritiska sa tribina tražili uzrok zašto je više golova, zašto se gostujuće ekipe vraćaju kući neporažene, ne bave se bunker varijantama i ne razmišljaju previše da je nula u svojoj mreži dovoljna za optimalni utisak. Korona je donijela svoja pravila, ali nijesu prazne tribine dovoljan razlog da se od takmičarske, utakmica pretvori u nešto jaču prijateljsku, već mnogi faktori koji se daju analizirati detaljno i posebno, a sada zaslužuju da se zagrebu.
Trendovi su jasni, pogotovo u Premijer ligi, otkako su se na terenu pojavili timovi koje vode Klop i Bijelsa, odigrali 4-3, svi su u glas rekli, hoćemo više ovoga, a ostali su znali da isprate. Everton je savladao VBA 5-2, Lids je bio bolji od Fulama 4-3, Sautempton izgubio kod kuće od Totenhema 5-2, Lester bio bolji od Barnlija 4-2, sve u istom kolu.
Brajton je pogodio pet puta okvir gola, ali izgubio od Junajteda 3-2, VBA i Čelsi su odigrali 3-3, iako je jedan vodio i 3-0, Siti i Lester su odigrali neriješeno 3-3, Everton je savladao Brajton 4-2. Totenhem je pobijedio Junajted kao gost 6-1, Aston Vila se igrala u svom parku sa Liverpulom za konačnih 7-2. U prošlom kolu bilo je dva puta po 3-3, prvo su tako odigrali Čelsi i Sautempton, onda i Totenhem i Vest Hem. Murinjo je imao 3-0 poslije 16 minuta igre i onda primio tri gola od 82. minuta do kraja.
U Italiji, novo normalno su golovi, Atalanta je pokrenula trend, prihvatio je Sasuolo, pridružili se ostali, nekada stidljivo, nekada udarnički, pa nije čudo da neki Benevento napravi preokret od 0-2 do 3-2 u Đenovi ili da primi pet u Rimu ili od Intera. Upravo su Atalanta i Inter, uz pomenute dežurne goleada krivce, Sasuolo i Benevento pomogli da fudbal u Italiji bude mnogo gledljiviji, vjerovatno više nego ikada, jer tužnih 0-0 utakmica ima sve manje, a i kad je dese kao prošlog ponedjeljka kada su se sreli Verona i Đenova, jako su gledljive uz mnogo šansi i dobrih odbrana golmana.
Stil Atalante je takav da ih ne smijete propustiti ukoliko volite fudbal, sve te individualne borbe na svakom dijelu terena, transformacije koje ruše sve sisteme, mogućnost da se iz bilo kakvog odbitka, lošeg prijema ili predaje napravi šansa koja se uz velike procente pretvori u gol, to je Atalanta danas, mitski tim koji nam donosi veselje, gubio ili dobijao, što smo mogli i jasno da vidimo u prvim kolima. Pobjede protiv Torina, Lacija i Kaljarija, gol razlika 13:5, porazi protiv Napolija i Sampdorije, gol razlika 2:7.
Na istom ili sličnom tragu je Sasuolo, koji pokazuje kako klupska strategija sa pozajmicama, može da se isplati, kako jedan trener, hrabar, vizionar, nenametljiv, osim kada se zapitate kako oni ovo ovako igraju sa loptom, može da u potpunosti da promijeni percepciju o malom klubu iz Ređo Emilije, zrelom da se suprostavi svakom i svuda. Sasuolo nakon pet utakmica u Seriji A ima 11 bodova, gol razliku 16:9, a matematika je jasna i precizna, to je pet golova na njihovom meču u prosjeku.
Primjeri Intera u prve dvije utakmice sezone u kojima je bilo 7+, zatim pet utakmica nedjeljnog programa 18. oktobra, kada je golovima najsiromašniji meč bio duel između Specije i Fiorentine, a završen rezultatom 2-2, govori o tome da je vrijeme zaključavanja prilaza golu i golovima davno prošlo, a da je transformacija i tranzicija našla način da odoli sistemu. Ta logika svako na svom mjestu, više u fudbalu ne važi. Previše je to aktera, a makar ih je 22 na terenu, plus sudijska trojka, pa VAR soba, da bi oni samo stajali na svojim pozicijama kao na fudbalu sa federima i čekali da se nešto desi.
Neprisustvo gledalaca smanjuje pritisak, govore mnogi sadašnji i bivši fudbaleri, jednostavno nije svejedno kada se pojavite pred mnogo hiljada ljudi koji imaju razna očekivanja od vas. Druga vrsta evoluiranja fudbalske igre je u samom ambijentu u kojem se igra utakmica, na glavnim terenima stadiona se više ne trenira ili jako rijetko, tereni su dovedeni do savršenstva, pa gost nema taj osjećaj da se domaćin bolje snalazi jer poznaje sve tajne travnate površine, gdje je žbun, a gdje rupa i u kojem poluvremenu se napada, a u kojem se brani, pod uticajem vjetra ili nagiba terena.
Igrači dosta govore na ovu temu, naglašavaju da nemaju razloga da misle da im je lakše bez publike, jer sada im u ušima odzvanjaju jasnije glasovi, koji nijesu ni blizu onom osjaćaju specifične buke kada su navijači na tribinama. Kako kažu, osim trenera, članova stručnog štaba, članova uprava, sada po prvi put mogu da dopru i do njih glasovi komentatora i novinara koji prate utakmice, pa sa pomiješanim emocijama idu u svaki sledeći duel, sa jasnom idejom šta je neko od pomenutih zahtjevao ili izjavio za njih, koji trenutak ranije.
VAR soba i pominjanje ljudi u tom prostoru, postaje opšte mjesto u svakom rečniku navijača, ali istina je da je upotreba VAR-a doprinijela i većem broju golova, prije svega kroz kaznene udarce, penale. Sve one nejasne situacije koje nijesu tjerale sudije da izdahnu vazduh jako i fokusirano u pištaljku, sada se pregledaju iz mnogo uglova, traži se greška u defanzivi i sve češće se pronađe. Ni pomoćnici više nijesu tako bitni, kao ranije, instrukcija da se pušta svaka situacija dok se ne dokaže da je ofsajd govori u prilog da je gol u mreži bitniji od eventualne greške u procjeni i dobro je što je tako.
Na kraju, ali sigurno najbitnije od svega, desila se ogromna transformacija u razmišljanjima nove generacije trenera koji su spremni da maksimalno rizikuju, da iskoriste to što im fudbal kao igra nudi. Pogotovo se to odnosi na one koji su živjeli na ivici ofsajda, kao braća Inzagi ili one koji nijesu bili veliki igrači, pa se prisjećaju kako je bilo kada su oni igrali fudbal. Jednostavno, klasične formacije i sistemi, izumiru, igra brojki pri postavljanju ekipe važi samo na startu, da bi se zadovoljio protokol i grafika tv prenosa.
Treneri su shvatili da moraju da postanu lideri u obraćanju prema javnosti, da preuzmu inicijativu, ne samo kroz izjave prije i poslije utakmice, nego i kroz kreativnost i inovacije u sprovođenju igre sa loptom. Sistem, svako na svom mjestu, gubi bitku sa tranzicijom i transformacijom i to je dobro, traži se greška u postavci rivala, razotkrivaju se njihove mane, a guraju u prvi plan kvaliteti igrača i timova. Onaj ko može da trči više, ulazi u duele na svakom pedlju terena, svjestan da će u jednom trenutku rival ostati bez daha, a da će oni zagospodariti, bez obzira na rezultat, jer u fudbalu, kako je saznao i Murinjo, ima sve više vremena za preokret.
Osim tih silnih ubacivanja u prostor poslije oduzete lopte, oni koji su jaki jedan na jedan izolovaće određene prostore na terenu, pokušavati da skrenu pažnju na drugu stranu, ali će loptu konstantno ubacivati u taj prostor, igrajući sa malim brojem igrača, koristeći futsal situacije, igru od šponde, dva na dva, tri na tri, dok ne prođe što su zamislili. Naravno, pravilo koje omogućava trenerima da promjene i pet fudbalera u toku igre, donosi im i ogroman broj varijacija na sličnu temu, sa ciljem da se od određene grupe fudbalera, sa bilo kakvim specifičnim kvalitetima, poput agresivnosti, brzine, skok igre, iskoristi samo ono najbolje.
Sve ovo napisano je samo pokušaj da se malo zagrebe, da se zamislite, razmislite opet na koji način percipirate fudbal, da li ste spremni da pratite evoluciju sporta koji je potpuno drugačiji u odnosu na period od prije 20 godina, da ne pominjem neki dalje vremenski period. Razmišljanje je bitno jer mnogo toga što gledamo je primjenjivo kod nas, na različitim nivoima, bez obzira što će se mnogi pojaviti sa izgovorom da je određeni kvalitet potreban da bi se neke stvari primjenjivale. Možda, ako počnemo sada, ne budemo kasnili tih nekih 20 godina, pa i nama goleade budu mjera za zadovoljstvo praćenja fudbalske igre na crnogorskim terenima. Zapamtite, lopti je najljepše u mreži.
