Imperativ!

5
48

Godine počinju januarom, ali septembar je mjesec za restart. Kraći su dani, spisak obaveza duži. Škola, predavanja, rastrzanost između izvjesnog kraja i novog početka, zaljubljeni leptirići u stomaku okreću se logici i razumu, sazrijevaju i traže nove izazove. Ljeto uvijek donosi nešto veliko i bajkovito, slobodu, neopterećenost, ne razmišlja se previše, živi se za momenat, tren, svaka priča o budućnosti je izlišna i daleka, kao i svaka budućnost.

Onda zakuca septembar na vrata, percepcija se mijenja, zagrebeš u ono što je bilo, da bi se bolje pripremio za ono šta dolazi. Ko ne uči na svojim greškama, pogubiće se među tuđim. Život je kombinacija segmenata koje manje ili više volimo, svaki od njih nas dotiče taman koliko se nekom posvetimo, pa i sport, zaslužuje pažnju ako mu se pruži. A ljeti ga je uvijek mnogo, sve nešto veliko ogromno, često evropsko, svjetsko, olimpijsko, mijenja se pred našim očima u ciklusima, obraduje nas ili razočara, taman toliko da ostane i opstane u našim mislima i da se zapitamo gdje smo mi u svemu tome, koliko daleko ili blizu, od svih tih ciklusa, grupnih i nokaut faza, gdje pripadamo, ko nam je dostižan, ko na horizontu.

Slučajno nalećeh na horoskop od juče: ”Iako nijeste pretjerano romantično raspoloženi, moguć je neočekivani kontakt sa nekim ko je nekada igrao važnu ulogu u vašem ljubavnom životu.” Sve najbolje o bivšima, ali te priče se uvijek svode na šta bi bilo kad bi bilo i bolje što nije bilo, pa mi je glava potpuno odmakla od partnerskog odnosa i uhvatila polukrug ka onome što može da se voli, ne jako i snažno kao žena ili dijete, ali se voli, jer valjda to nosiš i nikako da ga se otreseš, voliš jer treba da se voli, koliko god bilo razočarenja i neuspjeha, voliš jer je naše i onda tvoje, pa se brineš i razmišljaš kako možeš da pomogneš.

Dan pred novi start fudbalske reprezentacije Crne Gore možda vuče na patetiku, ali to je svakako dan i koji bi trebao da donese nalet entuzijazma, kao svaki novi početak, da se uvuku neka nova nadanja, želje, ambicije, da se analizira učinjeno i da se izlije temelj za sve ono što će doći. Nekako je to sasvim normalan i očekivan proces kada uđeš u novo, netaknuto, sa željom da dokažeš i pokažeš šta znaš i umiješ. Start je uvijek dobra prilika da dođeš do nekog cilja.

Ovog puta, dan pred početak drugog izdanje Lige Nacija, nemam taj poriv da razmišljam o sledećem rivalu naše reprezentacije, šta mogu i šta ne bi trebali da urade naši momci na terenu, vjerovatno jer se već mnogo toga prebacilo preko ramena i glave, desilo se i previše fudbalskih i onih drugih stvari koje su nas umorile i ostavile praznim. Nije lako kad redom ređaš poraze i neuspjehe, pa ti se zamagli i zamuti pred očima, pa ti fali neki tračak svjetlosti da raspara nisko postavljene oblake.

Sve te priče o tome da će doći, kad već nije, da je to proces, da treba vremena, sve to nekako utiče da vrijeme stvarno prolazi, da se nagomilava gradivo, a da završni ispit i test nije ni blizu, jer nijesmo odradili ni kolokvijum, ni seminarski, nijesmo napisali ni esej, nijesmo uzeli knjigu u ruke i naučili makar nešto od svih tih silnih lekcija iz prošlosti. Stalno smo u nekom vakuumu, stalno sa slabom vidljivošću i uvijek nam se desi nešto neočekivano, za nešto nijesmo spremni, a za nešto se nijesmo ni spremali.

Ovo nijesu redovi gdje ću da kritikujem bilo koga, dijelom jer nijesam trener, stručnjak, selektor, analitičar, nijesam ni sportski radnik, predsjednik, direktor, sekretar, neću pomenuti ni ime ni prezime, jer sigurno ne znam sve i ne znam ni mnogo, ali evo mogu da se iz ugla simpatizera i navijača, nekoga ko troši emocije i vrijeme kad igra naša fudbalska reprezentacija zapitam, još jednom, gdje smo, kuda idemo, čime i gdje želimo na kraju da dođemo?

Ovo je vjerovatno najlošiji momenat za preispitivanja, nakon ljeta, potpuno drugačijeg od svih, bez velikih stvari i takmičenja koje smo mogli da propustimo, bez istog onog osjećaja neopterećenosti koji nijesmo doživjeli, pa akumulirani stres vjerovatno utiče i na ove redove gdje mene i nas, neke, zanima, šta je sledeće što bi moglo da nam se desi i šta smo uradili da nam se opet ne desi? Ovog puta obraćam se u ime onih, koji su bili pod Goricom i po cijelom svijetu, jer su vjerovali, nadali se i željeli, više od mene, u ime onih koji su vezali svoje emocije i stanje uma sa uspjehom ili neuspjehom, borbom, voljnim momentom, željom, znanjem, taktikom, tehnikom, prijemom i predajom, uz šut i centaršut momaka i trenera koji su izabrani da predstavljaju sve nas.

Među njima i kod mene ne vjerujem da ima onih koji će da likuju u neuspjehu, da nema mjesta onima koji će čuvati dlan i glas, onima koji neće makar stidljivo zapjevati kad se pomenu lanci i klanci, pa i pored televizora, kad već nema i ne može drugačije. Vjerujemo da još uvijek imamo i za koga da se nerviramo i za koga da navijamo, sve dok ima crvene i zlatne na terenu. Vjerujem da novi početak znači i restart, željan gomile dobrih emocija i strasti, da se vole više domaći, a ne mrze ni naši ni stranci.

Ne upozoravam, niti imam pravo, ne nagovještavam, niti želim, da je ovo momenat biti ili ne biti, ne postoji to u sportu, ne bi valjalo da se javi ni u životu, samo skrećem pažnju da gomilanje pokušaja vuče i određene traume ako vodi ka nekom novom neuspjehu. Start donosi legitimnu nadu da će baš ovog puta biti sve kako treba, ali i nelagodu, šta ako opet neće. Svi se rađamo pod pritiskom, živimo pod i sa njim, očekivanja nose golem teret sa kojim se rijetko ko dobro nosi. Da naučimo prvo da smanjimo očekivanja, pa će i teret biti lakši, da damo sebi još vremena da vidimo gdje nam je mjesto.

Septembar je vrijeme kada preispitujemo svoje odluke i izbore, prisjećamo se dobrih i češkamo se po glavi zbog loših, nabadamo po memoriji sve one blistave trenutke, koji su nas bildali i gurali da dođemo do novog ljeta. Ovog septembra neka vam bude na umu, da smo mnogo generacija dočekali i isto toliko ispraćali, a da je sve što je ostalo od njih samo uspomena na dane kada nam je falilo malo ili mnogo, a nikada nam nije bilo taman. Da budemo opet gladni tih dana, kad nam fali malo, vratite nam, za početak, za novi start, makar to.  

5 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име