Larry Bird - Rajska (košarkaška) ptica

Najbolji bijeli igrač u istoriji, istovremeno najveći “Kelt” ikad, čovjek po kojem je Twitter dobio svoj logo, najbezobrazniji trashtalker ikad, ali i još mnogo toga… Sve je to jedan Larry The Legend.

Larry Bird je bio četvrto od šest djece svojih roditelja, majke kuvarice i oca ratnog veterana. Porodica Ptica je bila naviknuta da niski let; živjeli su u siromaštvu, a djetinjstvo djece obilježio je otac koji je dan provodio izmoren i pijan; u glavi vodeći neke svoje unutrašnje borbe. Larry bijeg od ne baš prijatne porodične situacije nalazi u košu koji je sam sklepao u dvorištu, koja je bila u blizini željezničke pruge. Uslijed promašaja svaki odbitak bi mogao učiniti Larry tu loptu vidi poslednji put – ali plavi mladić nije promašivao.

Već u osnovnoj školi se zaposlio u piljari, gdje je radio četrdeset sat nedeljno – jer je porodica zaista vapila za sredstvima, a Larry je imao potrebu da pomogne. Na lokalnom terenu je primijetio grupicu tamnoputih momaka koji cijepaju mrežicu i ponudio se da zamijeni neko ako se taj umori. Tako je Larry u kraju počeo da igra sa momcima fizički jačima od sebe – ali u igri nije mnogo zaostajao.

Boston

Krajem srednje škola Larry naglo izrasta, postaje momčina od 206 centimetara i nakon dugog odlučivanja, bira put od osamdeset kilometara – Univerzitet Indiana.Njegovu poslednju srednjoškolsku utakmicu je ispratilo čak 4000 hiljada ljudi, u gradiću koji je imao oko 2 ipo hiljade. Međutim, siromaštvo ga je brzo odvratilo sa Indianinog Univerziteta. Postoji priča da čak nije ni imao dovoljno garderobe u koferima, pa je često pozajmljivao farmerke od cimera.Kada se vratio kući sa fakulteta, izgledalo je kao da je to za stalno.

Larry pronalazi novi posao – zapošljava se u gradskoj čistoći. ‘Volio sam taj posao. Na svježem si vazduhu, okružen prijateljima i čistiš. Imao sam osjećaj da stvarno nešto postižem. Kada bi se vozili gradom, često bih se pitao: “Zašto ne poprave ovo? Zašto ne srede malo ulicu?” Tu sam ja dobio šansu da to učinim.’

Boston

Joe Bird, Larryjev otac, je 1975. odlučio da izvrši samoubistvo. Čisto je u prošlosti znavao da govori “Bilo bi vama bolje bez mene“, pa je ovo “bilo bi” pretvorio u “biće“. Tih dječak se još više povukao u sebe, međutim unutar sebe postaje sve čvršći. Sa ocem je imao poseban odnos, ali nakon njegovog poteza bio jasan: ‘Osjećao sam da tata nije samo izdao sebe, već i od nas djece. Imao sam dva mlađa brata i majku kod kuće.‘ Larry i njegov život nastavljaju dalje!

Upoznaje ženu svog života Dinah koja mu pomaže da svoj fokus usmjeri na ono u čemu je najbolji – košarku. Da bi ušao u ligu, NBA je uveo “Bird pravilo“. Prva sezona – Boston sa njim bilježi čak 32 pobjede više, nagrada za novajliju godine i All Star priznanje. Larry je živio potpuno novi život, bez ičega starog. NBA Finale ‘84. Ruše se dotadašnje granice i barijere, novi rejting TV gledanosti. Najveći NBA derbi, duel Lakersa i Bostona – okršaj crne i bijele rase u kojoj je izdominirao narandžasti momak.

U finalu Istoka ‘87 potkrada Isiaha Thomasa, a on tada izjavljuje za Birda: “Da je crnac, bio bi samo još jedan dobar igrač.” Larry mu to uopšte ne uzima za zlo: “Znam da ono što je rekao ne dolazi iz srca, nego iz usta. Ako ne smeta meni, što bi ikom drugom.”

Boston

Međutim, Larry je fizički brzo počeo da “kleca”. Leđa je povrijedio popravljajući prilaz na majčinoj kući, a zatim je ‘91 morao da operiše obje petne kosti. Trinaest krvavih godina u dresu Zelenih, ostavio je brojke koje ga svrstavaju u grupicu onih odabranih i najvećih: 3 uzastopna MVP priznanja, 9x član prve All-NBA ekipe, 3x šampion i prvi član 50-40-90 društva. Od igračke karijere se oprostio u najvećem mogućem stilu – “Dream team” i Olimpijada u Barseloni ‘92.

Ali o njegovoj jačini najbolje svjedoči ova izjava: ‘Neko me je jednom pitao poželim li da mi je otac tu i da vidim šta sam sve postigao. Kažem, volio bih da je ostao i izgurao sa nama, a ne odustao tako rano. Ne osvrćem se previše, niti zapitkujem. Ja uvijek gledam naprijed.’ Iako poznat, voljen i velik’; uvijek je volio da bude čvrst i pokriven velom tajne. Da li zato da bi sakrio tog povrijeđenog mladića kojem je otac odlučio da rano sebi oduzme život, ili zato što su mu emocije usađena nepoznanica – to nam ta njegova mistika nikada neće otkriti.

Život je čudo! A ništa manje i Larry!