Marcelo Bielsa
Marcelo Bielsa
Zoom uključen, ton radi, u kadru sredovječni gospodin rijetke sijede kose, sa naočarima na pola nosa, fokusiran na ton koji dolazi sa zvučnika. On ne govori engleski, ne razumije engleski, ali je ovog ljeta nakon dugogodišnjeg posta jednog engleskog velikana vratio u Premijer Ligu. Poslije 16 godina jedan od najharizmatičnijih klubova na Ostrvu, sa armijom navijača kod kuće i na strani, uticajan u kulturi, umjetnosti, muzici, došao je opet tamo gdje mu je mjesto Marcelo Bielsa.

Godinu dana ranije, nije se moglo, ostalo se bez daha, energije, igrača u poslednjoj trećini sezone, falilo je malo, ali je falilo, pa su se metodi njihovog trenera osporavali i analizirali do detalja. Ovog puta, nijesu dozvolili pad sa prve dvije pozicije, u plej of zonu, fudbalski bermudski trougao iz kojeg se često ne izlazi na prava vrata. Ovog puta, nije smetala ni korona ni pritisak zbog prethodnog neuspjeha, nije smetalo breme velikih očekivanja, niti opasna konkurencija. Lids je išao ravno, bez skretanja, do cilja.

Godinu dana ranije, uzastopni porazi protiv Vigana i Brentforda, pa dramatičan od Derbija u plej ofu natjerali su fanove da strepe, iako su trener i igrači izgledali kao jako dobro podmazana mašina. Talenat i posvećenost svih u procesu, izuzetan kvalitet i želja da se ne spotaknu bili su toliki da je Lids bio praćeniji od većine premijerligaških ekipa.

Na početku novog vijeka, Lids je nio među evropskom elitom, što govori plasman u polufinale Lige Šampiona. Novac se trošio nemilice, niko nije bio dovoljno jak da povuče ručnu. Klub je lagano ostajao bez najboljih igrača, uprava je prešla put od omiljene do razvlašćene, ogorčenje navijača se preselilo na teren. Silazak u Čempionšip 2004. bio je samo prva etapa u Lidsovom nevoljnom turu po vrletima nižih liga. Mijenjani su menadžeri, ali ne i navike, spustili su se u treću ligu, pa su kažnjeni sa 15 bodova minusa zbog crvenila na bankovnom računu, što ih je koštalo tri nove sezone dok se nijesu usidrili u drugoj ligi.

Onda je klub preuzeo kontoverzni Masimo Ćelino, Italijan koji je napravio trenersku vrtešku vrijednu spiska za otpremnine u nekim preduzećima. Hokadej, Darko Milanič, Nil Redfern, Uve Resler, Stiv Evans, Geri Monk, Tomas Kristiansen, Pol Hekingbotam su se mijenjali kao pred Čaplinom u Modernim Vremenima, a bilo bi toga i više da jedan Italijan, Andrea Radricani, nije preuzeo klub od onog kojem navijači Lidsa ne žele više ni ime da pominju. 

On je je u klub doveo El Loka, Marcelo Bielsa, jednog od najcijenjenih trenera na svijetu, čudaka pored aut linije, koji ne zna riječ engleskog, ali zna mnogo o fudbalu. Bijelsa je velika misterija, čak i za one koji do detalja prate njegov rad, Bijelsa je introvertan, zamišljen, ne troši mnogo riječi, osim na treninzima. Intrigantan nije dovoljno jaka riječ, predmet obožavanja svakako, pogotovo ako pitate Gvardiolu ili Poketina. To je čovjek koji je stvarao i razarao fudbalske sisteme i formacije, prateći tokove i trendove, uparivao ideje i tehnologiju, nije se libio da iskoristi bilo kakvo fudbalsko i životno sredstvo da dobije prednost nad rivalima.

Iza njega je bogat CV, sa svojih 65 godina, nije mu bilo muka da zabode zastavicu iz Buenos Airesa do Bilbaa, Marseja, Meksika, sve u cilju razgranavanja specifične fudbalske filosofije i razmišljanja. Krenuo je iz Rozarija, prijestonice  argentinske provincije Santa Fe, gdje danas stadion Njuelsa  nosi njegovo ime. Mogao je da krene u politiku kao njegovi najbliži, diplomatiju, da postane advokat, ali je za razliku od brata i sestre postao učenik, pa učitelj igre.

Igračka karijera u lokalnom Njuelsu je kratko trajala, završio je već sa 25, ali se preselio odmah na klupu, vođenje univerzitetskog tima skrenulo je pažnju, pa je preuzeo akademiju kluba u kojem je počeo i završio karijeru. Tu se istakao kao skaut, u Argentini se fudbal igra na svakom ćošku, u parku, na parkingu, na svakom igralištu, a strast da se pronađe neko adekvatan njegovom poimanju igre bila je neograničena.

On i Horhe Grifa obišli su svaki pedalj Argentine u Marselovom Fiatu. Tako je bio u Poketinovom domu u dva ujutru, razgovarao sa njegovom majkom i ubijedio je da ga samo zanima da vidi kako izgledaju noge budućeg argentinskog reprezentativca i jednog od cijenjenijih trenera na svijetu. Sa njim je osvojio dvije titule državnog prvaka.

Rikardo Lunari će govoriti o tome da je Marcelo Bielsa sa njim razgovarao uz gestikulacije koje on kao tinejdžer nije mogao da vidi ni na filmu, ali da mu je sve postalo jasnije kad je umjesto sat i po vremena, na treningu počeo da provodi po tri ili četiri sata. Guranje igrača preko limita postao je njegov zaštitni znak, a osnovna vježba, 11 protiv 11 bez pauze, prekida, auta, kornera. Ako je Simeone zadovoljan kada mu igrači povraćaju tokom treninga, Bijelsi je dovoljno da ne mogu da progovore ni riječ, niti da podignu glavu kad nekad, u nekom periodu. To znači da su dali maksimum.

Neko će od njegovih saputnika svjedočiti da je svaki trening sa Marselom različit i pun iznenađenja, da kad pomislite da ste se navikli i shvatili, on iz notesa izvadi neko čudo. Trening se ne završava na terenu, jer Bijelsa obožava da se bavi video analizom, gdje najgore prolazi prevodilac, gomila, bujica riječi, uz pantomimičarske vratolomije, po cijenu da se iskoristi svaki slobodni momenat, pa makar to bilo između blokova pjesama na vjenčanju nekog od igrača ili saradnika. 

Marcelo Bielsa će se pojaviti na najneobičnijim mjestima da bi dobio pravi protok informacija, makar se popeo na drvo da bi vidio da li su linije tima uvezane kako je on zamislio i da li nešto treba pomjeriti desetak centimetara u bilo kom smjeru. Nije problem ni da se iznese laptop, da se objasni nekoliko puta, ponovi, uspori, da bi se određeni detalj uvježbao do perfekcije. Postoji urbana legenda da su na treningu Čilea izveli korner sa desne strane stotinu puta zaredom da bi dobili to što je postavio. Neko se usred mučenja našalio, šefe niko nije visok preko 175, a on je kroz zube odgovorio, baš zbog toga.

Brojni su igrači koji su izuzetno napredovali sa Bijelsom, a poslednji primjer je vezista Kalvin Filips koji je debitovao za englesku reprezentaciju prije nego je odigrao meč u Premijer ligi. Svaki sekund, svaka informacija, svaki detalj, svaki udarac, sve je pod kontrolom, analizira se, ponavlja, morate biti maksimalno fokusirani, a kad je tako, napreduje se brzo, samopouzdanje raste, uči se o fudbalu na svakom nivou i nije čudo da su njegovi bivši igrači redom postali uspješni treneri.

Njegov uticaj je uvijek brzo vidljiv, ali isto tako njegov intenzitet i posvećenost poslu ne može da se prati lako. Zato je Bijelsa znao da sagori u nekim sredinama, ostane neshvaćen i nekad omalovažavan, predstavljen kao ludak, što vuče kao nadimak. Sa druge strane, njegova introvertnost od njega pravi teško razumljivu genijalnu figuru koja predstavlja problem za fudbalere koji su ispred sebe očekivali pedagoga ili roditelja.

To bi mogao da bude razlog zašto Marcelo Bielsa nema više trofeja, jer se teško prati na duže staze. Oni igračima daje informacije, upozorava ih, priprema za teme sa varijacijama, ali ne postoji igrač koji će za njega poginuti na terenu, jer ta vrsta odnosa jednostavno ne postoji. Bijelsa će sve uraditi da pobjedi, da dokaže da sve njegovo ima smisla i da je u pravu. To navijačima nije problem. Ljubav prema Bijelsi se opisuje horskim pjevanjem, ali i praćenjem pres konferencija u kojima Marselo ne skrene pogled prema kameri, čak ni kada masi saopšti da je potpisao novi ugovor sa klubom.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име