Panter, biser – Eusébio da Silva Ferreira!

3
84
Ne prođe previše vremena prije ne dobijete bilo kakav dokaz omalovažavanja u bilo kojoj sredini, ne prođe previše vremena, a već ste na to oguglali. Sa svih strana, medija, društvenih mreža, nižu se poruke, jasne i glasne, da je neko zbog boje kože okarakterisan kao manje pametan ili ‘’samo’’ fizički dominantan. Problem sa rasizmom nije samo u tome što nijesmo voljni da se borimo sa predrasudama, nego i u tome što ne želimo da prihvatimo da je među nama i da nam se stalno smješka.

Komentarisanje sportskih dešavanje je skoro uvijek mač sa dvije oštrice, teško će se desiti da ste baš ugodili svima, znanjem, elokvencijom, bojom glasa, skoro je nevjerovatno da vam prišiju epitet objektivan, jer uvijek će se naći neki tumači vibracija u vašem glasu dok pokušavate da prenesete do gledalaca ono što se desi ili bi trebalo da se desi. Kada ispričate sve što ste imali, dođu na red i floskule, poštapalice, nagazi vas i podsvjest, pa neke stvari o kojima sigurno ranije nijeste razmišljali previše, uđu u zonu mogućnosti da se izgovore.

Istraživanje danske kompanije ‘’Run repeat’’ dokazalo je da komentatori dok govore o igračima tamnije kože skoro sedam puta češće u odnosu na one sa svijetlijom obraćaju pažnju na njihovu snagu, tri puta više govore i o brzini. “Radna etika” ide na račun svijetlih, a tu ih negdje sustigne i epitet inteligentni. Negativni komentari na račun intelekta, snažan, ali glup, idu prema fudbalerima tamnije kože, pa se na kraju stiglo i do toga da pohvale idu na jednu, a kritike na drugu stranu. Nijesu svi komentatori rasisti, ali svakako da jako utiču na gledaoce ili slušaoce, pa će ubuduće i komentatori morati na posebne treninge u kojima će morati da biraju riječi prije nego dobiju mjesto pred mikrofonom.

Zamislite sada ovu situaciju, prije 50 ili 70 godina, kada je televizor ulazio u domove, kada je radio bio priključak sa svijetom i kada je u npr. fudbalu, tamnoputi sportista mogao da se vidi samo kao incident, zahvaljujući svjetskom prvenstvu, konkretno Brazilu. Kada su radio komentatori morali da koriste mnogo riječi i opštih mjesta da bi opisali stanja i dešavanja na terenu i klasu pojedinca koji je rijedak i poseban na svoj način. Koji je i snažan, ali i bistar kao pčelica, koji je ‘’krvavi’’ radnik, nimalo mažen i pažen od života, jak, moćan, ali fenomenalno lucidan i kreativan, koji je omiljen bez obzira na boju kožu, zbog skromnosti, talenta, osmjeha i čiste duše.

Eusébio da Silva Ferreira, bio je takav. U Portugalu je poznat kao O Rei, Kralj, što je u principu skoro svaki treći Crnogorac, ako već nije brat ili legenda. Iako rođen u Mozambiku, proslavio je Portugal prije nego je to uradio Ronaldo. Eusébio je osvojio 11 titula prvaka sa Benfikom, postigao 638 golova u 614 utakmica za svoj klub. Po njegovoj želji, poslednju počast upravo je dobio na stadionu Benfike, stadionu svjetlosti, da Lužu, nakon posledica srčanog udara. Najpoznatiji je Portugalac dvadesetog vijeka, najbolji strijelac svjetskog prvenstva i najskromniji fudbaler svih vremena.

Nije bilo igrača na svijetu o kojem se više pričalo, a da ga je manje ljudi gledalo. Vjerovatno je živio u pogrešno vrijeme, kada je Engleska bila svjetski prvak, a Pele dominantan. Kada su kopačke bile teže, lopta ličila na krpenjaču, kada se startovalo sa dvije noge, a defanzivci bili spremni da vas pošalju u urgentni ako krenete u maštovitiji dribling. Bilo je to i vrijeme kada se rivalima aplaudiralo kada postignu gol, a Eusebiju su protivnički golmani aplaudirali mnogo.

Čovjek koji je postigao 733 gola u 745 utakmica je jednom protiv Le Šo Du Fonda u Kupu Šampiona, podigao loptu sa trave, fintirao volej udarac, a defanzivac je krenuo u crnogorsko oro, naletio je drugi štoper, on je loptu koja nije dohvatila travu primio lijevom nogom, opet je gurnuo kroz vazduh kao da će volej udarcem završiti akciju. Finta je bila toliko dobra da je i drugi defanzivac poskočio kao mlad momčić sa rukama visoko u vazduhu, a Eusebio da Silva Ferreira je vratio na desnu i bez spuštanja na zemlju proslijedio u mrežu. A rivalski golman je došao da mu čestita i da ga poljubi.

Eusebio je bio toliko vrijedan za Benfiku i Portugal da nije mogao da napusti svoju zemlju. Kada je Inter sakupio 3 miliona dolara, a njegova supruga potpisala ugovor jer je bila na odmoru u Italiji, diktator Salazar, spriječio je taj transfer zakonskim aktom. Iako je mogao da zaradi za mjesec dana, to što je zaradio u Lisabonu za tri godine, nikad mu nije zamjerio. Bio je ponosan što ga njegova zemlja toliko cijeni.

Crni Panter, Crni Biser, govorili su komentatori, jer panter i biser ni tada nije bilo dovoljno, imao je sve što je potrebno da se postane veliki sportista, trčao je 100 metara za 11 sekundi, a sa 18 godina savladao je sve portugalske juniorske šampione na 100, 200 i 400 metara. Imao je tijelo ratnika, koje je mnogo toga podnosilo, a jednom prilikom i navijači Mančester Junajteda negodovali su što Stajls i kompanija nanose teže tjelesne povrede majstoru koji ni poprijeko nije pogledao sudiju. Zvuči poznato. Ne?!

Kada je igrao veliko finale Kupa Šampiona, protiv Reala i svog fudbalskog idola Afreda Di Stefana, obraćao se saigračima sa ‘’senjor, gospodine’’ jer je bio najmlađi u ekipi. Pogodio je dva puta u veličanstvenoj pobjedi od 5:3, a Di Stefanov dres je po završetku meča sakrio u šorts da mu ga neko iz prezadovoljne armije navijača Benfike, ne bi pocijepao ili oteo.

Postigao je devet golova za Portugal na SP u Engleskoj, od toga četiri je proslijedio Koreji. U polufinalu sa Englezima, imao je priliku da odvede svoj tim na korak od trona. Engleski golman je odbranio udarac, a na zaprepašćenje svih Eusebio je Gordonu Benksu čestitao na odbrani. Utakmicu je završio u suzama, a iako je cijela nacija plakala kada je Portugal na domaćem terenu izgubio finale EP sa Grcima upravo taj meč na Ostrvu, ostaće upamćen kao Jogo das Lágrimas, Utakmica Suza.

Eusebio je bio poseban, voljen svuda, obožavan, čovjek bez neprijatelja, čovjek koji se odupirao taštini, pobijedio sujetu, razbijao mitove o sebi, koji su servirali znani i neznani. On je bio prvi fudbaler koji se nije radovao pogotku kada njegova ekipa gubi, već bi otišao po nju u mrežu i sprintom se uputio ka centru. Čovjek sa vatrom u očima, čovjek sa velikim srcem, zbog kojeg je Portugal zastao. Tri dana žalosti uz zastave na pola koplja, čovjeku za primjer.

Za ljude koji su slijepi za boje svaki dan je pun izazova, nijesu sigurni da li je meso dovoljno pečeno, semafor prate po siluetama, za njih smo u stanju da govorimo da sve vide crno i bijelo. Daltonizam je poremećaj pri kojem ne možete da razlikujete boje ili imate nedostatak u doživljaju boja. Rasizam je poremećaj kada ljude poput Euzebija gledate po boji kože.

3 KOMENTARI

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име