Photo: Podgorica Millenium Run FB
Podgorica je dobila još jedan sportski događaj vrijedan pažnje, Millenium Run, podstiče na razmišljanja, u više smjerova. Uostalom, tako su se i kretali takmičari i rekreativci, obišli su Podgoricu na način koji im do sada nije bio omogućen. Iako se uporno i istrajno, vrlo teatralno i deklarativno zalažemo za promociju zdravih stilova života, kada nam se tako nešto desi, uglavnom se pozivamo na tradiciju i ugrožavanje nekih prava na slobodu kretanja zbog nekoga. Ljubav između grada i građana, odnosno države i stanovnika morala bi biti dvosmjerna ulica, taman kao i prava i obaveze, ali i empatija prema različitim, drugačijim.

Podgorica je trčala u nedjelju, to je najbitnije. U toku dana mnogo toga se svelo na zadovoljstvo organizatora emocijama koje su takmičari ostavili na podgoričkim ulicama, mostovima, bulevarima, pored kulturno-istorijskih spomenika, vidikovaca, pejzaža, brojem uspomena koje su stvorena, prijateljstvima koja su ostvarena, porukom koja je poslata gradu, građanima, regionu, svijetu, da ništa nijesmo drugačiji, nego da imamo smisla i volje da trčimo uz njihov ritam.

Ona druga Podgorica je tugovala, jer je ostala uskraćena na nekoliko sati za svoje dnevne rutine, uvučena u apatiju da im nešto nije dozvoljeno i da je sasvim dovoljno da vam nešto zasmeta, da vam se ne uklapa u planove, da dobijete povod da kritikujete, koristeći riječi i složenice koje sigurno vaša djeca ne bi voljela da čuju o vama. Nevoljno priznajem, daleko smo o bilo kakvog kompromisa na mnogo polja, pa je ovaj od nedjelje samo podgrijao narativ da danas postoje samo dvije strane, ili si njihov ili si naš.

Maraton bi trebao da bude zaštitni znak svakog grada koji drži do sebe. To je velika šansa da ljudi pokažu kakvi su i koji su, od kojih su, šta mogu da ponude nekome ko dolazi sa strane, nekome ko je njihov, ko ima merak da trči tim ulicama koje su inače samo rezervisane za prevozna sredstva. Jednom u godini, imate priliku da prošetate tim izvikanim bulevarima, na jedan poseban način, da budete svoji na svome ili da nekom putniku namjerniku dozvolite da to uradi u vašem gradu.

podgorica,millenium,run

Kad ostanete sami na asfaltu, među te četiri trake, dobijate potpuno drugu percepciju širine, oslobođeni ste da iskoristite taj prostor koji vam se ne otvara tako često i bezbjedno, kao tog dana. Ulice počinju da dišu, proljepšaju se kao žena poslije upućenog komplimenta, trava je zelenija, sunce je jače. Nije ovo priča o trčanju, ovo je priča o slobodi, jednom u godini, da osjetite potrebu da se nađete među tom širinom, da vam se sastave horizont i nebo.

Trčanje je zarazno. Prenosi se lako. Ako već tražite neku zavisnost, okrenite se trčanju. Tjera vas da se uvijek borite sa nečim. Nekad je to svaki novi metar, nekad je umor, nekad se borite sa promjenom navika, rutina. Onda uskočite u borbu sa prvi do sebe, pa sa vremenom. Tjera vas da unesete u vaš život dozu samokritike, tjera vas da u vaš život unesete i dozu samozadovoljstva, kad ostvarite što ste planirali.

Stil života je tema sa varijacijama. Nosite svoj karakter, temperament, genski kod, dobijate obrise, koje vremenom korigujete u skladu sa vašim i interesovanjima vaših najmilijih. Nije sramota, da vremenom evoluirate, da se promijenite, to je ljudski, dosade vam i navike, dosadi vam i okruženje, radno i paradno, dosade vam zidovi, fali vam slobode, krene da vas svrbi gdje bi se rado počešali.

podgorica,millenium,run

Tako je i sa trčanjem i sa životom. Morate da nastavite da živite svoju temu, ali da imate širinu za brojne varijacije. Ne mogu da zamislim bilo koga, da je isti, čak i u istoj deceniji. Zato je bitno da prihvatite i promjene koje se dešavaju oko vas. Da ta nedjelja ne mora biti rezervisana, jedna nedjelja, za vaš odlazak automobilom iz tačke A do tačke B, po svaku cijenu, uz ogromnu, uzalud potrošenu energiju i generisanje negativne.

Jednom u godini, dovoljno je, dozvolite sebi, da ostanete kod kuće i budete srećni zbog tuđe sreće. Ili da izađete iz kuće i podržite sve. A svi ti ljudi koji su učestvovali u organizaciji sportskog događaja koji najviše ima veze sa trčanjem, ali još više sa činjenicom da nam nudi šansu da se pokažemo da smo baš onakvi kakvi pričamo i govorimo da jesmo, tog dana su srećni, neki jer su omogućili nekome da trče, neki jer trče, tog dana dobijaju svojih nekoliko sati slobode. Budite srećni zbog njih. Lijepo je. I zarazno.

podgorica,millenium,run

Podgorica Millenium Run je sportski događaj koji će i u narednim godinama generisati pozitivne emocije, silne zagrljaje, mnogo ljubavi u očima, mnogo sreće na licima. Ovog puta ste propustili da vidite kako je Marina vrisnula kada je završila maraton na ulicama svog grada, kako je Zoju dočekao suprug, sa troje djece, psom i buketom cvijeća, propustili ste da vidite kako se o svakom takmičaru brinulo kao o svom najbližem. Kako su bili zadovoljni crnogorski atletičari i rekreativci što ih je neko uvažio na drugačiji način.

Tog dana ste mogli da vidite da su ljudi, koji su došli da budu dio projekta koji će da raste i da se razvija bili zadovoljni što imaju šansu da se dokažu i pokažu. Mogli ste da slušate i dobru muziku, mogli ste da napravite dobru fotografiju. Mogli ste da razgovarate na mnogo tema, da upoznate neke koje bi vidjeli samo tada i nikad više. Srećom, bilo je toliko dobro, da će se ti neki vratiti i naredne godine, kad čitava priča bude veća. Onda će vam biti žao što nijeste tu bili i na početku.

Podgorica Millenium Run nije priča o trčanju. To je priča o nama. Koliko smo spremni da podržimo prvog do sebe, da ga volimo i kad mu ne ide ili da mu čestitamo kada je sve po planu. To je priča o ljudima koji startuju svoju novu životnu avanturu, probijaju barijere, preskaču prepreke u glavi i u mišićima. O ljudima kojima treba aplauz. Palac gore. Osmijeh. Dobro je što imate pravo na izbor, kakvi želite da budete tog dana. Ja sam moj izbor odlučio da zagrlim.  

podgorica,millenium,run

3 KOMENTARI

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име