Da se neki dokazani režiser odvažio stvoriti sportsku priču sa realnim scenariom iz duela Real Madrida i Partizana, vjerovatno bi javnost rekla da je ”previše” i da ambiciozni scenario treba prilagoditi stvarnosti. Ono čime su nas poslužili košarkaši Kraljevskog kluba i beogradski Crno-beli je štivo za antologiju, za sve naučne discipline koje tretiraju sportsku aktivnost u svom takmičarskom obliku. Drama u 5 činova, sa akumulacijom naboja, strasti i neizvjesnosti je imala samo jedan problem – što se morala završiti. Real Madrid je odnio najslađu moguću pobjedu, a Partizan se vratio u Beograd sa džepovima punim tuge.
U sportu se od prevelikog slavlja ili tugovanja nema naročite koristi, a jedino što ima svoj smisao jeste sakupljanje lekcija. Na pomenutim duelima evropskih velikana bilo je mnogo spektakularnih poteza, a opet manje nego pouka koje mogu iz cjelokupne priče izvući sportski radnici i sportisti.
Prva priča u ovoj sagi je priča o mentalitetu velikih ekipa. Partizan je u tom domenu, Željkovim dolaskom, napravio veliki napredak. Postali su ekipa koja se ne zadovoljava sa malo, ekipa koja vjeruje da je sposobna da se suprotstavi svima, bez obzira da li se igra kod kuće ili na strani. Ekipa koja je svjesna da velike uspjehe pravi samo tim koji vjeruje u jedan, isti san, a svako mu doprinosi najbolje kako umije. Stoga se u Partizanu promijenilo mnogo toga. Teško je primijetiti dominaciju egocentrizma, privatizaciju procesa i igranje za lične interese. Sistem je posložen tako da su svi podređeni jednoj misiji, što je donijelo uspjeh iznad očekivanog.
Sa druge strane, mentalitet i identitet Real Madrida se krije u tonama košarkaškog iskustva, u svijesti da ponekad nije važno kako se može dobiti utakmica, već samo da se ista dobije. Takođe, ideja da se poneke utakmice ne dobijaju na parketu, ne nužno unutar košarkaške igre, već da sredstava za pobjedu ima svuda. Uz stabilno dobrog Tavaresa, koji je bio nerješiv problem za odbranu, a i napad Partizana, uvijek bi drugi igrač iskočio i preuzeo ulogu meč-vinera.
To je odlika dobrih ekipa i one politike (koja se nekad čini nerazumnom) da se gomilaju igrači u rosterima i da se troše ogromni novci na igrače koji nemaju zapaženu minutažu. Tako je u jednoj utakmici iskočio Vilijams-Gos, u drugoj Hanga, u trećoj Musa i veteran Rodrigez. Doprinos koji je bio značajan, a koji nije po svojoj prirodi košarkaški je dao Serhio Ljulj, provociranjem incidenta koji je na kraju možda i riješio pobjednika.
Druga važna lekcija se tiče luksuza koji profesionalni sportisti imaju da griješe i da imaju oscilacije u koncentraciji. Na svim nivoima bavljenja sportom su zahtjevi vrlo slični, a razlike se očitavaju upravo u tome koliki prostor za grešku igrači imaju. Partizan je jednu krupniju, pritom ne i košarkašku grešku, ozbiljno platio. Konflikt koji je inicirao Serhio Ljulj, raspirio Kevin Panter je izbacio Partizan iz stanja balansa, a Real Madridu koji je bio na koljenima unio kakvu takvu nadu da je moguće vratiti se iz debelog minusa.
Partizan je po kaznama Eurolige ostao bez svojih najboljih igrača, sa čijom podrškom bi u 2 meča u Štark Areni teško ostao bez pobjede. U prvom meču je deficit Matijasa Lesora iskoristio Valter Tavares, a posebno se vidjelo da nedostaje Kevin Panter, kapiten i istinski lider ove ekipe. Onog momenta kada su se kažnjeni igrači vratili u tim, već je za neke stvari bilo možda i kasno, jer je Real Madrid povratio prednost domaćeg terena.
Na kraju, poslednja velika lekcija u cjelokupnoj priči se tiče liderstva. Još jednom se pokazalo da ekipa nije ista kada u svojim redovima ima lidera i kada im on nedostaje. Koliko god da je bio tu sa strane, Kevin Panter je nedostajao na terenu. Prve dvije utakmice, baš kao i odlučujuća peta su mečevi u kojima je prikazao sav raskoš njegovog košarkaškog potencijala. Vukao je Partizan, bio onaj koji će uzeti odgovornost kada ostalima bude to problematično. U utakmicama u Beogradu, nedostajalo je te oštrine i odlučnosti, ponekad hladnoće i lucidnosti koje on ima na pretek. Stoga, potvrđuje se teza da su u današnjem, modernom sportu, lideri stavka bez koje se ne smije graditi cjelokupan proces.
Bilo kako bilo, epski duel je završen na radost Madriđana, a crno bijeloj strani iz Beograda je na ponos put koji su zajedno prešli i koji ih neminovno čini jačim i spremnijim za budućnost.
Bila je ovo zanimljiva serija.