Restart!

9
107

Uvažavajući epidemiološku situaciju, odluke Nacionalnog koordinacionog tijela, evidentirane slučajeve infekcije korona virusom među fudbalerima i izrečene mjere samoizolacije za određeni broj igrača klubova Telekom 1. CFL i Druge lige, Izvršni odbor FSCG donio je odluku o prekidu svih takmičenja u Crnoj Gori u organizaciji Saveza i Udruženja klubova FSCG, te i registrovao shodno rezultatima ostvarenim u dosadašnjem toku sezone, na osnovu tabele nakon 31. odigranog kola u Prvoj i odigranog 30. kola u Drugoj ligi, otkazao završnicu Kup takmičenja, gdje su ostali da se igraju mečevi polufinala i finala.

Tako će Crnu Goru u Evropi predstavljati šampion Budućnost, a onda i timovi koji su zauzeli od druge do četvrte pozicije na tabeli, Sutjeska, Iskra i Zeta. Baraž za popunu Prve lige igraće Titograd i Kom, direktno se spušta rang niže Grbalj. Iz Druge lige dolazi Dečić, a Bokelj i Jezero pokušaće da dođu do statusa prvoligaša kroz baraž. Iz Druge lige u regije spustili su se Lovćen i Otrant. Prvak u omladinskoj ligi je Kom, u kadetskoj Budućnost. Monopol u ženskom fudbalskom šampionatu i dalje drži Breznica.

Sezona zvanično nije okončana zbog baraža za popunu Prve, ali i Druge lige, pa će se osim boljeg izt duela između Titograda i Bokelja, odnosno Koma i Jezera, tražiti i dva od tri nakon mini lige koju će u nekoliko dana odigrati Mladost iz Donje Gorice, Berane i Igalo. Do sledećeg petka svakako ćemo znati kako će izgledati i Prva i Druga liga u narednoj sezoni, a ono što je jasno je da se u nekom narednom periodu neće mijenjati ligaški format, bez obzira na sve, imaćemo po deset klubova u Prvoj i Drugoj ligi.

Ovaj uvod je većinom samo izvod iz saopštenja FSCG povodom okončanja ligaškom dijela lige, predstavljen javnosti u momentima kada je bilo jasno da broj zaraženih fudbalera, u prije svega Budućnosti, ne omogućava nastavak, odnosno okončanje šampionata. Veliku ulogu u ovoj odluci odigrala je spemnost da se očuva zdravlje i spriječi širenje pandemije. Kada se siječe, pa makar i nekoliko kola prije kraja, uvijek se nađe neko iznenađen i uvrijeđen, smatrajući da je tih nekoliko utakmica moglo da promijeni sudbinu kluba koji postoji, u nekim slučajevima, skoro ili više od 100 godina. Još jednom su brojni fudbalski radnici ostali nedorečeni, potpuno zatečeni što su spriječeni za spektakularni foto finiš u kojem bi oni apsolutno dokazali da znaju šta rade i pokažu poznavanje materije, kontakata, formacija i strategija u završnici šampionata.

Najteže su ovu odluku podnijeli Cetinjani, koji su se nadali da će Lovćen opstati uprkos svemu što im se izdešavalo u poslednje vrijeme kada su od prešli kratak, nizbrdo brz put od igranja u evropskim takmičenjima i finala kupa, do regije. Sa druge strane, lapis su upotrijebili samo za sada Ulcinjani, koji su na dosta čudan način pokušali da objasne javnosti da je Otrant zaslužio da ostane drugoligaš iako to rezultati, ali i finansijsko stanje u klubu ne dokazuju.

Navijači, simpatizeri, lokal patriote, dušebrižnici i prije svega oni što sve znaju, ali su nekako uvijek u nemogućnosti da bilo šta učine godinama ne shvataju da postoji mnogo načina da se u sportu uspije, ali da je samo jedan od tih načina pravi, pošten odnos prema sebi i svojim rezultatima, realna kritika povučenih poteza i prihvatanje loših odluka da bi došle pametnije u vremenu koje slijedi. Od kukanja, žaljenja za nečim što je bilo, nema apsolutno ništa. Jedna sezona, godina, jedan neuspjeh u očima onih koji se bave sportom, onih koji sport vole, ne može biti dovoljno crna tačka ili mrlja da taj isti sport zamrze ili bace kletvu na one koji su donijeli određene odluke.

Sport odavno nije samo teren, lopta, borba za svaki centimetar, stotinku, pedalj, koš ili gol. Sport je postao dovoljno kompleksan da ne možete da se uzdate u metode koje su dale rezultat prije 20 i više godina, kada ste odigrali polusezonu za malo para, sakupili nešto bodova, onda pokupili legionare, iskoristili usluge od ranije i opstali u nekoj ligi, zato što je, eto, lijepo da određeni grad ima i neki klub u nekom rangu takmičenja. Sport je postao biznis, a svaka neodrživa firma mora da plaća za svoje greške na tržištu. Barem bi tako trebalo da bude.

Život na opštinskim grudima, da ne upotrijebim neki drugi izraz, predstavlja lagodno i umiveno stanje svijesti, bez mnogo brige da li će se neki novac potrošiti i kako i uvijek je otvoreno polje za hranjenje ega i sujete. Ne postoji dovoljno dobar izraz kojim se opisuje licemjerje pojedinaca koji sebe nazivaju spasiocima zato što su od novca koji su dobili dekretom, uspijeli da održe neki klub u nekoj crnogorskoj ligi, pogotovo u fudbalu. Taj privid opstanka po svaku cijenu, koju neko drugi plaća, ne postoji kao logičan izvor pozitivnih epiteta za nekoga ko vodi fudbalski klub, naprotiv, trebao bi da bude uvijek znak pitanja iznad kvaliteta i mogućnosti onoga ko stoji na čelu takvog kolektiva.

Fudbal je jedini sport u Crnoj Gori koji može da donese novac na klupskom nivou, zahvaljujući mogućnostima koje donosi kroz novac od igranja u evropskim takmičenjima, nadoknadama za transfere, nadoknadama za tzv. trening kompenzacije, nadoknadama koje donose novac kada bilo koji fudbaler domaćeg kluba upiše nastup u seniorskoj reprezentaciji, nadoknadama od narednih transfera, nadoknadama od transfera fudbalera koji prelaze iz jednog u drugi klub u različitim državama, primjer Jovetić i Mladost, odnosno OFK Titograd. Toliko je mogućnosti, ali je samo jedna želja, koliko novca može da uplati opština, Glavni grad, prijestonica.

Sportski, fudbalski radnici, zaboravili su da klubovi ne postoje da bi postojali, nego da bi bili dobro vođene firme koje osim socijalizacije zajednice, određenog broj stanovnika, građana, zainteresovanih za sport, postoje da bi omogućili jednaka prava i obaveze za zaposlene, isplaćivali nadoknade na vrijeme i po slovu ugovora, razne vrste osiguranja, penzionog i životnog osiguranja. Fudbaleri u ovom slučaju, a sportisti generalno, izvode radove, imaju obaveze prema nekome, kao bili koji zaposleni u administraciji, vladi, kod privatnog preduzetnika. Sklopiti dobar fudbalski tim je isto tako komplikovano kao i naći dobrog sekretara sekretarijata za sport, za kulturu, održivi razvoj.

Zato jednu sezonu koja nije otišla u smjeru očekivanog ne treba shvatiti kataklizmično i katastrofalno, nego kao upozorenje da se nešto nije radilo prethodne godine ili godina. Kao mogućnost da se podvuče crta i kalibrira za budućnost, kao nova opcija, da se okupi novi tim koji će u nekom narednom periodu preokrenuti stanje na tabeli i napraviti novi imidž klubu koji u ovoj sezoni nije znao bolje.

Ne treba kukati što će se na Cetinju, na nadamo se novom stadionu, igrati fudbal u regiji, što će neka nova mlada cetinjska generacija imati sve moguće preduslove za vrhunski rad, teretanu, prostorije za rekuperaciju i rehabilitaciju, što će se na tom nadamo se novom stadionu, naći neki momci iz regija koji nikad nijesu imali priliku da igraju fudbalu u vrhunskim uslovima, da se osjete moćno i da pokažu to što znaju.

Nikako ne treba kukati što će se dobiti još jedna sezona, čitava godina u kojoj će neki novi ljudi dobiti priliku da pokažu šta znaju, da stvore novac potreban za funkcionisanje kluba i postave temelje za nešto novo i bolje. Nijedan teren nije propao za godinu dana, ako ga je održavao čovjek koji zna svoj posao, nijedna nova tribina nije se samourušila zato što se sa tih novih stolica gledao fudbal koji nije istog kvaliteta kao ta nova tribina.

Zato ono što se desilo Berancima u prošloj sezoni, Cetinjanima i Ulcinjanima u ovoj, ne treba gledati kao smak svijeta, scenario vrijedan filma katastrofe, nego šansu za nove ljude, koji znaju bolje da rade taj posao od onih koji su bili tu. Šansa da se sport i fudbal otrgnu sa opštinskih ‘’grudi’’ i odu na životni, sportski fakultet, nađu posao i osnuju svoju porodicu. Da se konačno prestane sa savršenim albijima i prihvate posledice urađenog, lošeg ili dobrog. Zato je restart, savršeni recept da se od čistačice do predsjednika kluba, preispitaju obaveze i odgovornosti, napravi sistematizacija, struktura, da se otvori mjesta kreaciji i lucidnosti, da se napravi nova priča, zadojena idejama, a ne floskulama o divnoj prošlosti,  nelagodnoj realnosti i neizvjesnoj budućnosti.   

9 KOMENTARA

  1. Sve pohvale za prvoligase koji ce da nas predstavljaju u Evropi.. Decic takodje,srecan povratak u prvoj ligi,oni su ipak klub koji je nekada pruzao dobre partije kao prvoligas.. jedino mi je ovdje zao Lovcena.. klub sa dugom istorijom i karijerom i neko ko je osvojio Kup Crne Gore pa padnu tako nisko,vidim da im ne ide ni dobro u drugoj ligi..steta !

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име