Trostruko-dvostruko!

22
113

Trećeg novembra prošle godine, u prostorijama Bajerna bilo je tiho, mirno, uz manjak riječi i pogleda. Uvijek je tako kada ste svjesni da neko ostaje bez posla, kada odlazi trener. Hodnicima eho koraka para uši, zelena milja Nika Kovača upravo je postala realnost. Bajern je jedan od najvećih fudbalskih klubova na svijetu, trenutno je četvrti u Bundesligi, koju je osvajao sedam puta zaredom. Igrači su nezadovoljni, svlačionica miriše na nevolju, veterani galame, mladići spuštaju glavu među ramena. Nije dobro, nešto mora da se mijenja, svima je jasno, a kad se mijenja, onda prvo ide trener.

Na tržištu, nema puno opcija koje bi Bavarci ozbiljno razmotrili, telefoni rade intenzivno, ali samo u jednoj kancelariji, gdje su Henes, Rumenige i Braco. Hasan Salihamidžić je sportski direktor Bajerna, on je doveo Kovača, on je morao da ga pusti niz vodopad. Kad zapne, onda se uvijek sjetite onoga kod koga je slabo zapinjalo, Jup Hejnkes je na drugoj strani, teško odvaja riječi, ali ima jasnu ideju, ne tražite dalje, Hansi Diter Flik je spreman. Bivši igrač Bajerna, osvajač četiri Bundeslige, bivši asistent Joakima Leva, šampion planete, od jula prvi asistent Kovača.

Bajern je dva dana ranije izgubio od Ajntrahta iz Frankfurta, 5-1, uz šou Filipa Kostića i drugova, namirisali su krv Sou, Pasijensija, Abraham, Hintereger, Boateng je pazario crveni već u devetom minute, tim je bio rašiven kao kožna lopta, svi su sumnjali u sve, klasu, godine, svlačionicu, rasparao je Ajntraht Bajern kao baba džemper, pucalo je sa svih strana kao na strelištu, Nojer na golu, Boateng, Alaba, Dejvis, Pavar, Alkantara, Kimiš, Miler, Kutinjo, Gnabri, Levandovski. Ušli Koman, Gorecka, Havi Martinez.

Četiri dana nakon poraza u Frankfurtu, mučili su se protiv Olimpijakosa, trijumfovali sa 2-0, Levandovski 69, Perišić 89. Već devetog novembra stradao je Dortmund sa 4-0, a prije utakmice, Hajnkes je nazvao nervoznog Flika i rekao mu, pobijedićete 3-0, 4-0, ne brini, znam ja moj Bajern. Čovjek koji je osvojio sve sa Bajernom u sezoni 2012/2013, pogodio je opet. Njegov Bajern iz te sezone je bio najbolji ikada, prvi njemački tim koji je došao do tri trofeja u sezoni, ako neko zna kako izgleda dominacija, zna Jup.    

Bajern je nakon toga pobijedio Dizeldorf, kaznio ga je Leverkuzen, nakon toga i Menhengladbah. Hansi je naborao čelo i pomislio, nije ovo za mene, ali su ga podržali Henes, Rumenige i Braco. Lijepo je kad imaš leđa, da dobro drži kičmu. Od sedmog decembra prošle godine Bajern nije izgubio utakmicu, igrali su 30 puta za 253 dana, pritom morali, kao i svi da izdrže i pandemiju, pauzu, restart. Pobijedili su u 29 utakmica, odigrali su devetog februara bez golova sa Lajpcigom. Za to vrijeme, primili su samo 12 pogodaka, 11 puta je mreža ostala netaknuta.

U samo 16 dana pobijedili su Čelsi, Barselonu, Lion, PSŽ. Na sve su se navikli, na sve privikli i pružili ljubiteljima fudbala novi izvor inspiracije. Sjećate se onih 7-1 za Njemačku u Brazilu? Zamislite samo kako će nove generacije prepričavati ovih Bajernovih 8-2 protiv Barse. Sa čovjekom koji je startovao u Oberligi kao igrač-trener, pa 2005. vodio tada trećeligaški Hofenhajm, pa pomagao u Salzburgu. Prvi put glavni nakon 15 godina u ulozi jake desne ruke, konsiljerea.

Teško je napisati istoriju u godini, ali Bajernovom Fliku je uspjelo. Zvezda 3-0/0-6, Totenhem 2-7/3-1. Olimpijakos 2-3/2-0, Čelsi 0-3/4-1, Barsa 8-2, Lion 3-0, PSŽ 1-0. Gol razlika 43-8. Tim koji je zaustavio jednog od tri najkreativnija fudbalera na svijetu, a to sigurno jeste Nejmar, na samo 17 kompletiranih dodavanja za 90 i kusur minuta velikog finala, prvi put u njegovoj karijeri, ta brojka se pojavljuje od odlaska iz Santosa.  

U hodu su riješavali probleme i pritom svijetu donosili nešto novo, David Alaba je prešao na štopera, iako je lijevi bek, da bi nekom ko se nije previše naigrao na beku, Alfonsu Dejvisu, ustupio to mjesto. Ništa se ne bi desilo, vjerovatno, da stokilaš Zile i nešto manje kilaš Boateng nijesu imali problema sa povredama. Pavar može da igra štopera i beka, Kimiš može da igra svakog veznog štopera i beka, Alkantara ne može da izgubi ni tuđu loptu, a ne svoju, Havi može da igra veznog i štopera, Perišić može da igra sve, Miler može da bude svuda, Levandovski je postigao 55 golova. Kutinjo je nabacio masu, Gorecka izgleda kao mister Univerzum. Gnabri i Koman završavaju sa obje noge, nebitno da li centriraju ili šutiraju, da li napadaju sa lijeve ili desne strane, Odriozola, Zirkzi, Toliso, Luka Ernandez, Kuzans, dolazi Liroj Sane. Bajern je veliki zato što im nije problem da pozajme igrača za kojeg misle da će pomoći, Perišić, Kutinjo, Odriozola. Teško da ćete naći još nekoga da tako razmišlja.

Bajern je veliki i zato što je igrao od početka do kraja svake utakmice isto, štoperi su toliko daleko po širini da moraju jedan drugom da lijepe poštanske markice na poprečne lopte koje odigraju, spusti se vezni, uglavnom Tijago, pojavi se, primi, zahvali se, do bekovi galopiraju naprijed, u rivalskim linijama se pojavi crna rupa koju ispunjava Gorecka ili se spusti Miler ili dođe Robert, duplaju se bokovi, odbrane se već tresu, svi koji su bili na sredini, sada su već na ivici ili u kaznenom, došao gol ili ne došao, bio peti ili osamdeset peti minut, Bajern ne odustaje od sebe i svoje igre. Zato ih je lijepo gledati, zato ih je preporučljivo analizirati, zato se ne treba sramiti, uzeti indigo i kopirati.

Zato je danas Gnabri jedan od devet igrača iz Liga petice sa dvostruko-dvostruko brojem asistencija i golova, zato nije slučajno što je Kimiš čovjek sa najmanje grešaka, pa se svode pod domen statističke, Miler rekorder po broju asistencija u Bundesligi. Zato je danas Bajern nosilac osme uzastopne titule prvaka sa 13 bodova viška iako je pred pauzu imao pet manje od trenutnog lidera. Deset mjeseci kasnije, isti oni fudbaleri, sa kojima se poigravao Ajntraht, osvojili su Ligu Šampiona, pobijedili sve redom od početka do kraja, niko to nije uradio ranije, a poslednji put je Mančester u sezoni 2007/2008 ostao neporažen.

Bajern je drugi tim u Evropi koji je ostvario trostruko-dvostruko, poslije Barselone, koja je Ligu Šampiona, domaću ligu i kup osvajala i 2008/2009 i 2014/2015. Levandovski je prekinuo dominaciju Ronalda i Mesija, prvi put nakon Kake u sezoni 2006/2007 pojavljuje tu čovjek koji se ne zove Kristijano ili Lionel. Komanov gol je 500-ti za Bajern u Ligi Šampiona, a samo Real sa 567 i Barsa sa 517 imaju više. Real ima 13 titula, AC Milan 7, Liverpul i Bajern po 6. Bajern je upisao najbolju gol razliku ikada u Ligi Šampiona, ali to već znate.

Možete da volite ili ne volite Luja van Gala, ali nikada ne možete da zaboravite da je rekao jednu od najvećih istina, obožavao sam svaki trenutak u Bajernu, bio dobar ili loš rezultatski, zato što sam oko sebe, iznad sebe i ispod sebe imao samo ljude koji se razumiju u fudbal, koji vole fudbal i kojima sam morao da pričao samo o fudbalu. To sam našao u Bajernu i nigdje drugo, prije ili poslije. Zato trostruko-dvostruko nije incident, nego zakon ciklusa i brojki koji će se ponoviti, brzo.

22 KOMENTARA

  1. Svaka cast na statistici. Nije sporno da su briljantni i svaka cast na postignutom uspjehu. Neka slave zasluzene titule u doba korone. Neka slave i to sto su ponizili veliku Barsu ako ih je to ucinilo velicinom u svijetu sporta

  2. Njemci su vazda bili Njemci,nemilosrdni i neprikosnoveni ,u najtezim situacijama su se podizali sa dna ,nikada nisu odustajali of pobjede do samoga kraja .Zato su tu dje su i to nije samo sad nego Evo vijek vjekova unazad.
    Ne volim ih nikako ,ali zasluzuju sve cestitke.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име