Fudbalska Turska – zagonetka sebi, pa ostalima!

Turska jeste fudbalska velesila, ma šta vi o tome mislili, neko ko je došao do polufinala SP i do polufinala EP zaslužuje masan fudbalski epitet, bez obzira što u poslednje vrijeme imaju mnogo bolje pojedince nego što imaju rezultate na reprezentativnom nivou. Klubaštvo, ali i osobenost da balansiraju na pretankoj liniji od melanholije do euforije, čini ih nepredvidivim, prije svega sebi, pa i rivalima ili medijima, koji nikako da pronađu pravi folder za njihove fudbalske poduhvate.

Turska je sjajno počela kvalifikacije za SP, taj trijumf protiv Holandije od 4-2, tri gola najljepše klupske priče prošle sezone Buruka Jilmaza, čas modernog fudbala protiv selekcije koja se modernim fudbalom bavila u njegovim prapočecima, to je nekako nagovjestilo i da bi Turska mogla da bude i legitimni kandidat za prvo mjesto u našoj grupi. To je bila rapsodija, jer kad golovi dolaze na više načina, iz različitih stilova igre, to je ozbiljan znak da postoji potencijal kojeg treba izbrusiti i kanalisati.

Slijedi pomoć uz video link, pa onda pogledajte samo prvi gol, lopta iz kaznenog prostora, odmah tranzicija, desetka Hakan koji se otvara i vuče prostor i loptu daleko u polje rivala, trče i priključuju se još četvorica, kada se stvori pet na pet situacija, ide lopta kod onog kojem sve ide i sve mu polazi za nogom i koji i jeste najopasniji za gol, kako je lopta ušla, spada u domen sportske sreće, ali preduslovi da se sve to desi, postojali su u toku napada. Ovdje pričamo o samopouzdanju, osjećaju, ali i naučenom da se koristi svaka prilika kada rival nije postavljen u odbrani.

Drugi gol dolazi iz mini igre 3 na 4 po desnoj strani, pasovi su razmijenjeni brzo i bez pravog presinga na loptu i/igrača, dolazi pomoć iz drugog plana, opet je pas dobar, a penal zaslužen. I opet Jilmaz, sa ogromnim samopouzdanjem poslije serije golova i asistencija u Lilu, sa svojih 35 godina, sa topom u desnoj nozi do laganih 2-0. Treći gol je vrlo atraktivan, opet poslije osvojene lopte na sredini, Džalhanoglu dobija loptu u prostoru u kojem je najopasniji, uz udarac sa distance, čovjeka kojem je to omiljena zabava, lopta u maloj mreži nije iznenađenje.

Četvrti gol dolazi iz iste ili slične situacije, samo je lopta sada mirovala, opet ona priča o samopozdanju i da je sve lakše kada ide. Buruk Jilmaz za četvrti gol protiv Holandije, ne nekog drugog. Ono što upada u oči u ovom videu je kako su rivali dolazi do golova i šansi protiv Turaka. Lopta sa bokova, uvijek neki prazan prostor između štopera i veznih igrača. Šansa u prvom poluvremenu iz lakog duplog pasa, gdje se osnovni parametri u defanzivi, poštovanje prostora i vremena ne poklapaju kod saigrača.

Taj trijumf u Malagi, zbog kovid protokola, protiv Norveške, od 3-0 govorio je još ubijedljivije da je Turska na pravom putu, a prvi gol je vrlo sličan onom iz meča protiv Holandije, lopta u prostor, prema naprijed, priključuju se saigrači u poslednju trećinu i uz kvalitetan centaršut, pas, uvijek je neko tu da zagorča život rivalu. Ono što brine, dolazi kasnije, gol poslije prekida, pa gol na postavljenu odbranu sa distance, vrlo širok repertoar ofanzivnih momenata, pogotovo ako ste individualnim kvalitetom i mjestom odigravanja prinuđeni na otpor kroz blok u defanzivi.

Da Turska može sebi da napravi problem postalo je jasno u utakmici protiv Letonije. Iako smo mi relativno lako pobijedili istog rivala, sami sebi pravili probleme kroz neke defanzivne procjene koje su bile posledica starta novog kvalifikacionog ciklusa sa novim selektorom kojem je trijumf bio prijeko potreban, Turci su nakon dva dobro odigrana meča već umislili da su ekipa koja može lako i ubjedljivo do pobjeda protiv inferiornijeg rivala kojeg je lako podcijeniti.

Prednost od dva gola došla je po istim receptima, dva-tri pasa po vertikali, uz ubacivanje igrača po boku ili iz drugog plana, opet udarcia sa distance, sa ivice kaznenog ili izvan, što opet šalje jasnu poruku, treba smanjiti broj šuteva ka našem golu, iz bilo kojih pozicija. Ono što bi moglo da nas nagradi, jeste pun fokus na njihovu moguću uspavanost kada ide sve kako treba, uostalom, tako su ih Letonci i kaznili, samo okomito, direktno, uz završni pas, kao atak na njihovu statičnu poslednju liniju.

Ostalo što je potrebno, kreativni prekidi, sa mnogo igrača u kaznenom, želja da se prije dođe do lopte od rivala i korišćenje njihove defanzivne slabosti, nesnalaženja u situacijama kada nijesu postavljeni kako treba. Uostalom, tako je Letonija postigla dva gola u Istanbulu, jeste se lopta možda odbijala kako je trebalo za goste, ali i takve situacije treba zaslužiti pozitivnim stavom.

Šta može da bude problem za Radulovića i naše fudbalere? Turska se jednostavno raspala na EURU, a Guneš nije znao da objasni zašto, osim što uporno navodi da ih je poraz u prvom meču koštao ostatka turnira. Iako u tom prvom poluvremenu protiv Italije nijesu primili gol, vidjelo se tu odmah ko je bolji i raspoloženiji rival, a da je Turska zalutala na turnir. Ta tri gola u drugom samo su bili nagovještaj njihovog kraja, koji se desio protiv Velsa.

Upravo je taj meč dokaz koliko Turska ne može da se prilagodi na neku novu taktičku varijantu protivnika. Bejl se spuštao u sredinu, uzimao lopte, proslijeđivao ih kroz ili češće preko poslednje linije, gdje je iz drugog plana ulazio Remzi i prijetio, jednom, drugi put, treći pokušaj je donio gol pred kraj poluvremena i tada je sve bilo gotovo. Turska je počela da igra uz nervozu, meč je uvijek bio na ivici tuče od tog trenutka i onaj gol Velšana iz poslednjeg minuta preslikao je haos iz svlačionice i onaj sa naslovnih strana medija.

Utakmicu protiv Švajcarske, vjerujem da su igrali jer su morali, nikako jer su željeli, jer taj momenat velikih očekivanja pred start turnira, kada su se prisjećali i polufinala, ali i četvrtfinala velikih turnira iz prošlosti, jasno je ukazivao da ambicije nijesu male i svedene na važno je učestvovati. Guneš ima jaka leđa u savezu, drži se dobro, iako je maksimalno izrešetan od strane medija, koji uporno traže njegovog nasljednika. Terim mu uvijek diše za vratom, ali je problem što se i on nije proslavio u poslednjem mandatu. Tada su na EURU 2016. isto ispali u grupnoj fazi, pobijedili Češku u nebitnom meču.

Problem broj 1 je u turskom fudbalu izraženo klubaštvo. Iako je nacionalni tim iznad svega, osvojiti titulu u državnim okvirima je mnogo veća stvar od svega ostalog. Onim najvećima, a to jesu Galatasaraj, Fenerbahče, Bešiktaš i Trabzon, priključio se i Erdoganov miljenik Istanbul, koji je već stigao da igra i grupnu fazu Lige Šampiona. Pritisci na sudije su i dalje veliki, VAR situacije se pregledaju po pet-šest minuta, mnogo stranaca za veliki novac igra u Turskoj, što zatvara vrata mladim fudbalerima.

Onda se neko sjetio, čitaj, Altinordu, da promijeni pravila igre. I dalje je to relativno mali klub u Turskoj, ali vrlo samosvjestan gdje fudbal ide i na koji način se praktikuje. Uz pomoć dobre infrastrukture, napravljen je čitav tim jako dobrih trenera, ali i psihologa, analitičara, koji učestvuju u građenju jednog pravog i zdravog čovjeka i sportiste, koji ne mora da prolazi kroz velikane da bi izašao na veliku scenu. Çağlar Söyüncü i Cengiz Ünder su primjeri da se može i drugačije.

Po tom putu sada kreću mnogi, tako da se turski fudbaleri mogu naći u svim velikim ligama, klubovima, izbor je raznovrstan i ne zavisi mnogo od toga kakvo je stanje u državnom prvenstvu. Ostaje zagonetka da li je to bolje za rezultate nacionalnog tima koji su bili najbolji kada je gro reprezentacije činila jedna sjajna generacija Galatasaraja predvođena Terimom sa pažljivo biranim suplementima. Zato možemo da kažemo da su u fazi preispitivanja i ranjivi, što može da bude dobro, ali i loše, ako su spremni da dokažu da je EURO bio samo loše vođen projekat koji se raspao zbog jedne utakmice.

3 Komentara

    Bez obzira na debakl koji su pretrpjeli na Evropskom ovo je itekako dobra reprezentacija

    Odgovori

    Sto se tice turske reprezentacije uvijek su oni meni bili vruce hladno reprezentacija…
    Solidna selekcija i to je to

    Odgovori

    Turska reprezentacija ima dosta kvalitetne pojedince.

    Odgovori

Postavi odgovor