Norveška kao utakmica generacije – kako od fjorda napraviti plitak potok!

3
107
Photo: Fudbalski savez Crne Gore FB
Utakmica za ovo, utakmica za ono, godine, generacije, vijeka, uvijek je svaka sledeća, najbitnija i najvažnija. Norveška se izdvaja po mnogo čemu, za selektora Radulovića i grupu fudbalera koji moraju da nam pokažu na kojem su nivou, stepeniku magične igre. Naravno, poraz jeste opcija, niko neće ostati bez glave ako se izgubi u Oslu, ali ovog puta, jako je važno kako ćemo igrati, kako ćemo se predstaviti, kako ćemo izgledati na terenu tokom 90 minuta na Uleval stadionu. Od fjorda do potoka, treba postaviti samo dobar pontonski most.

Jednom, nekada davno, u Crnoj Gori gostovala je čitava ekspedicija Formule 1 na vodi. Cilj je bio da se ovaj komad planete predstavi što bolje za visoko platežnu grupu putnika namjernika, turista. U ta tri dana u Budvi, naučio sam mnogo, najviše, kako ne cijenimo dovoljno sebe. U jednom trenutku, reditelj prenosa, ponosni Britanac, koji je zbog posla obišao preko 100 zemalja svijeta, radio svoj posao na visokom nivou u makar 50, suptilno mi je objasnio na koga ga podsjećamo. Norveška, samo je toplija voda. I ne vodite računa o kulturno-istorijskim spomenicima, ali to nije bitno za ovaj tekst.

U ponedjeljak, možda bi mogli da imamo onaj najbolji, najveći merak, kao kod tuširanja, kad hladna, pređe u mlaku, pa u vrelu. I nakon žrijeba bilo je jasno da se ne nadamo previše, da je grupa teška i specifična, da su nakon katastrofalnih prethodnih kvalifikacija i lijepe završnice u Ligi nacija, potrebni temelji za nešto što dolazi i predstoji. Ta hladna voda, polivala nas je previše, ako izostavimo incident sa Kiprom i fudbalsku renesansu, kada su Jovetić i drugovi uzeli pod svoje i taktiku i rivala, ništa se tu Faruk nije pitao, zato je i otišao.

Ovoj generaciji falila je jedna lopta u mreži Letonije, da ide sve po planu i da večeras u Oslu odemo da čekamo i da prijetimo iz kontranapada. Možemo to i sada, ali čini se da je jedan veliki trijumf, baš sada, baš u ovom trenutku, mnogo veći nego ta tri boda koliko se za pobjedu dobije, bilo koju, bilo kada. Taj jedan pozitivan rezultat, koji bi nas doveo u situaciju da maštamo, da vjerujemo, da dozvolimo sebi da sve stane na mjesec dana, da bude opet kao šipak pun Gradski stadion u Podgorici, naravno, ako korona protokoli dozvole.

Govoriti o kalkulacijama, besmisleno je, nama u Oslu trebaju tri boda, da podignemo borbeni i svaki drugi moral, da opet počnemo da vjerujemo u ovu grupu igrača, bezuslovno, da ostavimo selektora Radulovića da razmišlja o nekim narednim kvalifikacijama i da se nadamo da će za taj mjesec naš roster biti makar za nijansu jači nego je večeras. Ko sve fali, kako, odavno znate, njihova imena i prezimena nekad bez razloga pominjemo i izgovaramo, kao da nemamo dovoljno povjerenja koji su nam ostali i koji su sada u Norveškoj.

Da, falio mi je još neki gol Gibraltaru, da, želio sam da im do vrha napunimo mrežu, da se pamti, jer tako se najbolje pripremiš za onaj sledeći meč. Ovako, 0:3 je ugodna pobjeda za svakog trenera, selektora, nije se primio gol, nije se zatresla naša mreža, sve je po planu, osim što smo ostali bez Mugoše, zamalo bez Šćekića, definitivno bez Vukčevića. A onda krenemo redom, Simić, Boljević, Bakić, ovaj, onaj i vidite kako se sve brzo promijeni, opet zaboravimo na ove što su ostali.

A nije da tu nema klase i inata, da se zatrese Uleval od vriska članova crnogorske ekspedicije i malobrojnih navijača. Nije baš da nema razloga da ne budemo optimisti, bez obzira što smo pritisnuti uz zid. Nije nas istorija mazila, vazda smo tako najbolje funkcionisali, kad je muka, gdje si Đuka? A Đuka je uvijek tu, pogotovo kad je najteže, samo što se nekako ne izbori za prostor, ne diže uvijek dva prsta, kao onaj, najambiciozniji učenik u generaciji.

Iako je naš Đuka, Uroš, morao da izgine protiv Ovijeda u derbiju Segunde, ostaje nama još uvijek dosta momaka koji mogu da nas dostojno predstave u Oslu. Prosječan ljubitelj fudbala u Crnoj Gori, lagano će izdiktirati 10 od 11 onih koji počinju susret, što znači da smo ogoljeni, da nam kost viri ispod rana, da je to što imamo sve ono što možemo da pošaljemo na igralište. I to je dovoljno za početak.

Za sve ostalo, pobrinuće se i oni koji su na klupi i selektor. Iako odavno tvrdim da će Crna Gora napraviti opet dobre rezultate kad zaboravi da igra lijepo i lepršavo, nego se izbori i preore svaki pedalj terena, noćas će nam trebati i malo magije, malo onog fudbalskog začina da zaprškamo čorbu, onog finog miomirisa koji dolazi iz fudbalske kuhinje, koji nas diže sa trosjeda i fotelja, zbog kojeg izgovaramo neartikulisano samoglasnike.

To jedno aaaaaa ili uuuuuu, možda oooooo, nekad je dovoljno da sve izgleda bolje i ljepše nego što jeste. Zato noćas, šta god selektor izdiktirao, kad odredi sastav, kakvu god taktiku postavi, kakav god fudbalski rebus treba riješiti, biće svejedno. Večeras nije do njih, večeras je do nas. Taj čudni X faktor o kojem niko ne zna ništa jer je nepredvidiv, taj karakter, ta čudna smješa temperamenta ugrađenog genski i onog polivenog, koje dobijemo iz socijalizacije, iz grupe, odlučiće utakmicu sa Norveškom.

Znam, kad dune u pištaljku sudija, sve se poništava i sve se zaboravlja, pogotovo koga nema danas u Oslu, a valjao bi nam. Tada ostaju na terenu samo snovi i nade i zelena čoja, po kojoj bi morali da guramo loptu bolje nego rival. I to nas jedino interesuje, da zaboravimo umor i probleme, političke elite i populističke parole. Danas nam treba jedna pobjeda, da nam dozvoli da mjesec dana živimo na nadi i hlebu, da smo bolji nego što mislimo i pokazujemo da jesmo.

3 KOMENTARI

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име