Slučaj Žoze Murinjo, opet – Kad završi praznik u Rimu!

3
149
Murinjo
Photo: AS Roma FB
Žoze Murinjo, opet, u centru pažnje. Nekako smo navikli da je Portugalac baš tu, gdje mu je mjesto, gdje bi trebalo da bude, da sve sve oko njega vrti. Tako je od momenta kada je počeo da se bavi trenerskim poslom. Nekada su to bile pobjede, trofeji, nekada je to bila njegova osebujnost, sposobnost privlačenja pažnje, žestokim replikama gdje nije štedio sve koje je želio da dotakne. Danas su to samo bijesne tirade, čovjeka koji više nema trikova u rukavu. Murinjo je dio fudbalske istorije, ali sada traži da mu vjerujemo, u nešto što ne možemo.

Žoze Murinjo je trener koji ne može biti izbrisan iz istorije fudbalske igre. Ko makar malo voli i poznaje fudbal, ima predstavu o tome koliko je to bio težak i uspješan put, do vrha. Murinjo je jedan od onih trenera koje ne morate da guglate, da kliknete na link prema wikipediji. Ako na Murinja nijeste naletjeli svih ovih godina, ako nijeste pomislili nešto o njemu, dobro, loše, onda ne volite fudbal, ne volite igru. O Murinju morate da imate mišljenje.

To što je uradio za Porto, to što je uradio za Inter, Čelsi, ostaće da se pamti, zauvijek. To što je uradio za medije, pokušavajući da se nadgornjava sa njima i sa trenerima rivala, napravilo je za fudbal i za fudbalski biznis, mnogo. Bez njegovih pres konferencija, prije i poslije utakmice, mnogi bi novinari bili danas bez posla, ne bi se stvorila potreba da se bude uvijek i svuda u njegovoj okolini, jer on uvijek ima spreman naslov, uvijek ima spremnu vijest, samo ga treba pustiti da priča.

Sve nakon Porta i Intera, Čelsija, jednostavno je. Real, Mančester, Totenhem, nijedna od ovih stranica u Žozeovoj karijeri nije bila uspješna, a on se pretvorio u čovjeka koji žestoko jaše talas stare slave. Da, još uvijek se tu pojavi onaj stari lav, upiše neku pobjedu, podigne neki trofej, ali ako pogledate kako cijeni sebe, ugovorom, kako cijeni sebe, kroz konverzaciju, sa medijima, upoređuje se sa ostalima, jednostavno, Murinjo nije trener koji će vas držati u eliti.

Ono što postaje negledljivo, bolno, nekad i patetično, to je određeni patern koji se vrti oko Murinjovih dolazaka na klupu nekog novog tima, kako se prepoznaju isti koraci, kako se istorija ponavlja, na pogrešan način. Sve je užasno predvidljivo. Murinjo sigurno misli sve najbolje za sebe i one oko sebe, ali opet ona priča o dobrim namjerama, lošoj realizaciji ispliva, prije ili poslije, sve češće prije.

Njegov dolazak u Romu, bio je epski, ona fotka sa vespom, kao da je iz nekih klasika sedemdesetih, taj dječački osmjeh koji se vratio, entuzijazam, povratak među svoje, na svoje, gdje je već pobijeđivao, misleći na Italiju, ta aura koja je izvučena iz plakara nakon teške epizode u Totenhemu, sve je to nekako bilo predvidljivo, jer se baš u Londonu i desilo. Uvijek je falio samo jedan igrač, koji se pretvorio u dva igrača, koji su se pretvorili u petoricu koji fale.

Nikome nije jasno zašto je Murinjo došao u Rim, ako je bio nezadovoljan ekipom, što postaje jasnije iz svakog njegovog obraćanja javnosti, što je podvučeno žutim, pa crvenim nakon brukanja u Norveškoj. Izgubiti se može od svakoga, može i sa 6-1, ali da udariš po svojim igračima i kažeš da u nekom Bodu jednostavno imaju bolje fudbalere nego što su ti neki tvoji u Romi, ne radi se, čak i ako ste Murinjo. To je prva i poslednja karika u lancu koji puca.

Moguće da je Tiago Pinto, sportski direktor Rome, obećao kule i gradove sunarodniku da ga obrlati i dovede u Rim. Ali, prosto je nevjerovatno da čovjek koji ima toliko iskustva kao Murinjo, nasjedne na lijepe riječi i halucinacije. Uostalom, sjećam se prvog presa, zar ova Roma nije trebala da bude projekat, koji će kao lokomotiva, da vodi jedan od naj naj naj trenera na svijetu.

Roma ima budžet koji je među najvećima u Italiji, jedan od TOP 10 u Evropi, ako gledamo plate igrača. Ako pogledamo roster, vidjećemo da su tu podjednako dobre dvije ekipe koje mogu da se takmiče i u Seriji A i u Ligi konferencija gdje se trenutno nalaze, a gdje ih Bodo pretrči, predribla, napuni mrežu, sa lakoćom. Nema top zvijezdu, to je jasno, ali ima mnogo vrlo dobrih elemenata, mnogo odličnih igrača koji bi se odlično uklopili u bilo kakav sistem, bilo kojeg trenera na svijetu, da nekim slučajem nijesu u Romi. I to Murinjo zna, ali ne smije da prizna.

Njegov odnos sa Pintom, već je mnogo čudan, toliko, da sportski direktor nije želio da odgovori kakav je njegov odnos sa Murinjom. Ćutnja nije odobravanje, nego zaštita od toga šta će biti ako kažem šta mislim. Murinjo je udario po igračima, isto kao što je to uradio i na nekim prethodnim destinacijama, a kada je shvatio da se to više jednostavno tako ne radi, jer igrači ne ratuju sa trenerima, samo im okrenu leđa, onda je udario po sudijama. Što se odavno ne radi, jer sudija dođe, odradi posao, ide dalje, ne zanima ga je li pored aut linije, Murinjo ili Jurić. Danas sudije žive od toga da li ili ne prave greške, razmišljaju o sebi, ne o trenerima.

Murinjo je znao da dolazi u tim, u klub, kojem treba neka iskra, koji je dobio nove vlasnike, novi menadžment, koji jednostavno ima i ozbiljnu konkurenciju, koja nije Bundesliga, nije neka Francuska, nije Španija, nego Engleska. U Italiji imate makar sedam klubova koji sa pravom ganjaju Ligu Šampiona, imate makar 15 koje ne možete da pobijedite samo zato što imate više novca ili boljeg, izvikanijeg trenera.

U fudbalu se pobjeđuje tako što danas pokažeš da si bolji od rivala, ne tako što ljude ubijeđuješ da si nekad bio bolji od nekoga i da imaš 20 trofeja u CV-u. To što je bilo, vrijedno je samo kao uspomena, nikako nije relevantno u svijetu kada potvrda o kvalitetu mora da dođe svakog dana, morate da se potpišete ispod onoga što ste radili danas, da bi uopšte dobili šansu da radite nešto sjutra. I Murinjo nikako da se izvuče iz tog vira, tone ponavljajući besmislene stvari.

Pokušavajući da ubijedi menadžment da neki igrači sa klupe nijesu dovoljno dobri za njega i klupu i za minute, ušao je u otvoreni rat sa kompletnom svlačionicom, jer ti momci imaju svoje saigrače, sa kojima pričaju, sa kojima se druže, napravili su vezu sa njima, prije nego je u grad došao Murinjo, prije nego je krenuo da im objašnjava, momci, vi nemate pojma. Igrači su svjesni da će sjutra i oni sami biti njegove žrtve, da i ovi što igraju, za nekog Murinja od preksjutra, neće imati pojma.

Svojim riječima, samo je naoštrio vezu između fudbalera, a onda shvatio da je udario u zid i da nema nazad. Gledajući dokumentarac o Totenhemovoj sezoni, moram da priznam da sam zavolio neke Žozeove principe, tirade, čak i metode, ali čovjek se potpuno drugačije ponaša kada sve ide kako on misli da treba da ide i apsolutno je nepodnošljiv kada situacija nije pod njegovom kontrolom. Sada stvarno nije. Niti će biti, govore iskustva iz bliske prošlosti.

U ovom trenutku Murinjo jednostavno nema način da preokrene situaciju u svoju korist, ako zanemarimo onaj novčani dio, koji je važan i nije važan, jer Žoze sigurno nije potrošio sav novac koji je zaradio. U ovom trenutku, postavlja se pitanje, da li on uopšte može da dobije neki novi posao, koji bi mogao da bude relevantan u svijetu elitnog fudbala, da bude faktor na ovoj fudbalskoj sceni. U ovom trenutku, Roma bi bila mnogo bolja bez Žozea, a svijetu fali jedan dobar analitičar igre, što Murinjo svakako jeste.

Poslije istorije sukoba na svim nivoima, od vrha do dna klupske vertikale, Žozeu je ostalo da se namjesti u nekom Skaj Engleska ili Skaj Italija studiju, da izbacuje britke replike i živi od stare slave i visprenosti. Nije to loš posao za čovjeka koji je odavno upisan u istoriju igre, ali je postao teško podnošljiv pored terena i na treninzima. Što je meni govorila baba, lijepo ti je tamo, čisto, ne duva, baš ti je lijep posao.  

3 KOMENTARI

  1. S Portom je dvije sezone za redom bio prvak i osvojio prvo LE pa LS.. Posle toga je sa Celsijem napravio više uspjeha nego sto je Gvardiola do sad sa Cityem. Sa Interom je opet uzeo triplu. Sa Realom je uzeo titulu u Španiji, dosao je u tom trenutku ocajni Mančester J. i osvojio LE. Nije napravio neki uspjeh u Premier ligi

  2. Za Murinja i jesu klubovi kao sto je Roma, gdje nema vrhunski igraca i da on moze igrati svoju taktiku, cvrsta odbrana i kontre. Takvi klubovi su bili i Inter i Porto, dva kluba sa kojima je osvojio LS. Ne moze voditi MU, Real, Totenhem,… gdje svi imaju vrhunski napad, a on ocekuje od njih da igraju cvrstu odbranu.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име