Photo: Phoenix Suns FB

Finiks Sansi najbolja su ekipa NBA lige u ovom trenutku, krajem novembra, početkom decembra. Nakon pobjede u derbiju protiv Golden Stejta, preuzeli su tron, zasluženo, nakon serije fenomenalnih igara. Prošlogodišnji finalista plej ofa naplaćuje minuli rad, jer su tim koji je napravio najmanje promjena u odnosu na prošlu sezonu. Sve funkcioniše kako treba, iako je start lige nagovještavao potpuno drugačiju sliku. A onda je došao novembar, kada su Pol, Buker, Bridžis, Ejton i ostali počistili sve pred sobom.

No shave november je akcija u kojoj muškarci nebrijanjem skreću pažnju na obaveznu kontrolu i prevenciju kancera. U Finiksu su odlučili da skrenu pažnju na sebe na potpuno drugi način, ali im je uspjelo, jer su pobjedama u mjesecu iza nas napravili uveli u rečnik no loss november. Tokom čitavog mjeseca, igrali su tako dobro, da nijedan rival u NBA ligi nije uspio da ih savlada. Posledica tog niza, preuzeli su prvo mjesto, uz najbolji skor.

To se desilo na najbolji mogući način, uz pobjedu u derbiju protiv dotadašnjeg najboljeg tima lige, Golden Stejt Voriorsa. Odličnom odbranom sveli su Stefa Karija na gomilu promašaja, u napadu su odigrali timski, kako smo navikli, Pol je dirigovao, Buker poentirao, Ejton držao reket, Bridžis igrao odličnu odbranu, Kroford pogađao za tri. Kada se pogleda raspodjela rola, kada se vidi kako se komadi mozaika uklapaju, razumljivije je, zašto je Finiks najbolji NBA tim.

Finiks je tokom čuvenog lokdauna nagovjestio fantastičnu prošlu sezonu. Upisali su tada osam pobjeda bez poraza, povezali se, napravili porodičnu atmosferu oko harizmatičnog stratega sa guru rečnikom, Montija Vilijamsa, prihvatili svoje mane, slabosti, istakli kvalitete i pokazali sebi da mogu, do vrha. Sa tom idejom, došli su do velikog finala, međutim Janis je izvukao svoj plašt superjunaka, izblokirao Ejtona i preokrenuo seriju u korist Milvokija.

Uobičajeno je, kada se propusti velika šansa, ide trenutak preispitivanja i letargije, jednostavno, ljudski je, razmišljati o situacijama koje su vam izmakle, pogotovo ako ste veteran bez titule kao Kris Pol ili mlada zvijezda u usponu, kojoj treba pečat pehara da bi dokazao svoju klasu kao Devin Buker. Ili stara verzija petice, u modernoj košarci, kao Ejton, kojem bi titula donijela na sto i maksimalnu verziju ugovora, što se na kraju nije desilo, pa je njegova budućnost u Finiksu i dalje neizvjesna.

Komplikovano je za objasniti, kako se tim, koji je bio na korak od trofeja, na dvije pobjede, može resetovati i restartovati, krenuti ponovo, pa je bila logična reakcija javnosti, kada su na startu nove sezone došli i porazi. Skor 1-3 bio je po svemu, samo način da se pokaže da Finiks mora da pronađe neku novu iskru i energiju. Uglavnom se to radi sa uvođenjem novih lica u svlačionicu, zaoštri se konkurencija, pogura se nekad, pretjerivanjima u izjavama i emotivnim reakcijama.

Finiks je odabrao da bude drugačiji. Nastavili su po istom tragu, nakon pauze između dvije sezone, očigledno da je pet utakmica bilo sasvim dovoljno da vrate svoj pobjednički oreol, a onda je sve lakše. Uz gomilu samopouzdanja, redom su padali, krajem okrobra Klivlend, pa u novembru, Nju Orleans, Atlanta, Sakramento, Hjuston dva puta, Portland, Memfis, Minesota, dva puta Dalas, Denver, San Antonio, Klivlend, Nju Jork, Bruklin i na kraju Golden Stejt.

Pobjeda 104-96 još je veća, kada se zna da je Buker na ovom meču igrao samo 15 minuta, prije nego je morao da napusti teren zbog povrede. Kameron Džonson je još jednom dokazao da može da namjesti ruku kada je potrebno, poeni Lendrija Šemeta su sve značajniji, veteran Džaval Mekgi donosi iskustvo i rutinu, ali i ubrzanje, kada Ejton mora da odmori, a multipraktik Elfrid Pejton sasvim solidno mijena Pola u svojim minutima.

Finiks sa skorom 18-3, osim što je pomjerio standarde za ostatak lige, napravio je još jednu značajnu stvar za rivale, vratio je Stefa Karija iz kategorije vanzemaljac u ljudske okvire. Kari je imao najlošiju šutersku utakmicu u karijeri, samo 4 pokušaja, od 21, završena su uspješno, što je pokazalo da se i protiv njega može, bez obzira što je dosadašnji tok sezone, govorio drugačije. Jednostavno, ako ste dovoljno uporni, slijedite savjeta trenera, vjerujete saigračima, koji su spremni da pomognu u odbrani, sve se može, poruka je Finiksa, ne samo Voriorsima, nego i ostatku lige.

Brojke daju mnogo razloga zašto je Finiks na vrhu, četvrti su po broju poena i asistencija i ukradenih lopti, odnosu asistencija i izgubljenih lopti, što su jako bitne kategorije, taman kao i ona, prvi po procentu šuta iz igre. Osim Šarića koji je duže povrijeđen i neće brzo na teren, pa sve do nejasnoća oko nelagode Bukera sa tetivom na meču protiv Voriorsa, izgledaju zdravo i bez problema sa izostancima, jer se povremeno neigranje Kaminskog ne može svesti pod veliki minus.

Na kraju, jedan čovjek zaslužuje posebno priznanje. Mikal Bridžis postaje opasno oruđe u rukama Montija Vilijamsa, na obje strane parketa. Bez težine tereta velikih očekivanja, njegove statistike rastu, pojavljuje se kao neočekivana sila koja riješava probleme, a komplimenti poslije defanzive odigrane protiv Karija, ulaze u segment epske fantastike. Potpuno zasluženo, jer sve što je igrao Bridžis u poslednje vrijeme, pokazuje da idealno veže niti igre Finiksa poput pauka.

U odbrani, raspon ruku i lateralne kretnje prave ozbiljne muke za rivale, u napadu, osim klasičnog ćoškarenja i čekanja da se Pol i Buker namjeste za pik ili eventualno izolaciju, preuzima teret šutiranja, čak i kad je najnezgodnije, sve više sa poludistance i kroz usmjeravanja prema obruču, polaganja ili izlete kroz reket. Supervažan je za Sunca koja nastavljaju da prže, sa svojih 53 odsto iz igre, skoro 40 za dva, 84 sa linije bacanja, tih 13 poena, na koje se uvijek možete osloniti, apsolutno prave razliku.

3 KOMENTARI

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име