Kapisoda za Meridian Sport: Ponosni smo na rezultate reprezentativnih selekcija, raduje što smo redovni učesnici najvećih takmičenja

Nekadašnje reprezentativno krilo, Petar Kapisoda, sa velikim uspjehom obavlja funkciju predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore.

Trofejni rukometaš se u fotelji, jednako dobro snašao kao i na terenu, pa je prije svega reprezentativni rukomet na mnogo većem nivou nego li prethodnih godina.

U razgovoru za Meridian Sport, Kapisoda je govorio o tome koliko je zadovoljan urađenim za vrijeme njegovog mandata, ali i svojoj izuzetno uspješnoj klupskog i reprezentavnoj karijeri.

  • Nešto više od tri godine nalaziš se na čelu RSCG. Kako si zadovljan obavljenim poslom?

Zadovoljan sam načinom na koji smo uspjeli da organizujemo Savez i takmičenja pod našim okriljem. Tokom mandata smo se suočili sa brojnim izazovima, najviše zbog situacije sa korona virusom, koja je uslovila da je izuzetno teško organizovati takmičenja i sve vezano za reprezentativne selekcije. Bilo je veoma teško i postojalo je hiljadu prepreka koje smo morali da prevaziđemo kako bi organizovali bilo što od planiranog. Ipak, uspjeli smo da u kratkom periodu, pod okriljem Evropske i Svjetske rukometne federacije organizujemo niz takmičenja, a za to smo dobili i pohvale sa najviših adresa, konkretno od predsjednika EHF-a i IHF-a.

Važno je naglasiti i da smo konsolidovali finansijsku situaciju koja je u ranijem periodu bila najveća boljka i prepreka za elementarno funkcionisanje Saveza. Zaključili smo više sponzorskih ugovora, a posebno zadovoljstvo je kada produžavamo saradnju sa kompanijama koje pokazuju društvenu odgovornost i podržavaju ono što radi Savez, kao i naše reprezentativne selekcije.

Ponosni smo i na rezultate reprezentativnih selekcija, pri čemu se izdvaja peto mjesto seniorki 2019. godine, što je najbolji rezultat na prvenstvima svijeta i istorijski plasman seniora među 12 najboljih u Evropi na nedavno održanom šampionatu u Mađarskoj i Slovačkoj. Od mlađih selekcija izuzetan rezultat ostvarili su kadeti osvajanjem B prvenstva Evrope. Sada smo redovni učesnici najvećih svjetskih takmičenja u gotovo svim kategorijama, što je veliki uspjeh uzimajući u obzir to da smo mala država i Savez sa malim budžetom u poređenju sa onim čime raspolažu protivnici.

Intervju
Foto: Stefan Ivanović
  • Posljednjih godina, muška i ženska reprezentacija standardni su učesnici velikih takmičenja. Sigurno da to posebno raduje tebe i tvoje saradnike?

Kao što sam istakao u odgovoru na prethodno pitanje, to je činjenica na koju smo ponosni. Za sve reprezentativne selekcije najvažniji je kontinuitet učešća na najvećim takmičenjima i to je ono čemu težimo.

Samo ukoliko smo redovni na najvećim smotrama Evrope i svijeta, naravno i na Olimpijskim igrama, možemo da budemo konkurentni i da kažemo da imamo rezultat. Reprezentacija je okosnica rada Saveza, naše ogledalo na međunarodnom planu, pa se o svim našim dometima može govoriti kroz analizu onoga što ostvare naši nacionalni timovi.

  • Ipak, bolna rana je muški klupski rukomet? Godinama unazad nemamo klub u SEHA ligi, dok smo rijetko viđeni i u Evropi. Na koji način bi to moglo da se promijeni?

Klubovi nijesu osnovani od strane Saveza, niti postoji pravna mogućnost da ih finansiramo. Osnivači klubova su opštine kao pravna lica ili u nekim slučajevima, riječ je o privatnim klubovima.

Nastojimo da podržimo klubove i njihovo funkcionisanje na način što odvajamo značajan dio godišnjeg budeta Saveza i to za pokrivanje troškova službenih lica. To izdvajanje zauzima značajno mjesto u finansijskoj konstrukciji svih klubova tokom jedne sezone. Svakako treba težiti tome da u dogledno vrijeme dobijemo i klub koji će učestvovati u SEHA ligi, ali to je pitanje koje prvenstveno treba da bude upućeno osnivačima, koji treba da stvore potrebne preduslove da bi se nešto tako i realizovalo.

Kao Savez nastojimo da posebnu pažnju usmjerimo na takmičenja mlađih kategorija i razvoj klubova u tom uzrastu. U tom kontekstu mogu da kažem da smo ponosni na pionirske lige, u kojima nastojimo da uključimo najveći mogući broj djece, pa na godišnjem nivou, u uzrastu 2006. i 2008. godišta, imamo 350 odigranih utakmica. Brojke koje se odnose na gledanost tih takmičenja prevazilaze sva naša očekivanja, to je ono što čini našu bazu i to je mjesto gdje se profilišu talenti na koje treba da računamo u budućnosti.

  • Koliko se u Savezu posvećuje pažnja mlađim kategorijama? Nedavno Mediterasnko prvenstvo za kadete, pokazalo je da Crna Gora ima kvalitet za budućnost.

U zavisnosti od mogućnosti, trudimo se da nam mlađe selekcije što češće budu na okupu. Gotovo da nema poziva iz inostranstva za bilo koju mlađu selekciju, a koji nijesmo prihvatili. Suština uspjeha kadetske reprezentacije o kojem smo već govorili, odnosno izborenog plasmana u A diviziju, upravo je činjenica da je toj generaciji u jednoj godini obezbijeđeno odigravanje 20-30 internacionalnih mečeva.

Izgledi za postizanje uspjeha su nam svakako veći ukoliko smo u kontinuitetu prisutni u Evropi, iako nam rezultat nije prioritet. Mnogo važnije je da dobijemo igračice i igrače koji će biti dominantni u svom uzrastu i koji će sjutra imati značajnu ulogu i u A timu. Naveo bih primjer Radojice Čepića koji je za kratko vrijeme od nosioca igre kadetske selekcije, postao jedan od najvažnijih igrača i u A timu, što je pokazao na nedavno održavnom Evropskom prvenstvu, na kojem je bio otkrovenje.

  • Osvrnućemo se i na tvoju igračku karijeru koja je bila izuzetno blistava. Nastupao si za SRJ, SCG pa onda i Crnu Goru. Kako vidiš svoju reprezentativnu karijeru?

Naročito je interesantno to što sam prvi nastup za reprezentaciju Jugoslavije zabilježio kao 18-godišnjak i član šampionske generacije Partizana. Imao sam sreću da svih tih godina nastupam za reprezentaciju Jugoslavije koja je u to vrijeme bila jedna od najboljih na svijetu. Sa Jugoslavijom sam učestvovao na prvenstvima svijeta u Egiptu 1999. i Francuskoj 2001. godine, a na oba takmičenja osvojili smo medalju.

Moja želja je oduvijek bila da nastupam za reprezentaciju Crne Gore i srećan sam što mi se ostvarila. Najljepše trenutke u karijeri doživio sam upravo igrajući u dresu sa grbom Crne Gore. Stava sam da za svakog mladog sportistu to treba da bude ultimativni cilj karijere i da je najveći ponos koji može da doživi neki sportista mogućnost da predstavlja svoju državu, da ponosno stoji ispod svoje zastave i pjeva himnu. To je velika čast, ali i obaveza koja nije za svakoga. Zato samo odabrani mogu tokom karijere da dožive tu čast.

  • Bio si član one zlatne generacije Lovćena sa početka 21. vijeka koja je igrala 1/4 LŠ. Koliko je realno da u budućnosti imamo tako jak klub?

Vremena i okolnosti su se promijenili. Lovćen je u vremenu kada sam igrao, prije 20 godina, bio u stanju da u svakom trenutku pobijedi najbolje evropske ekipe. I dešavalo se da se dođe do takvih pobjeda koje su bile istorijske.

Nadam se da ćemo u nekom skorijem periodu ponovo imati Lovćen na međunarodnoj sceni, ali i multifunkcionalnu dvoranu na Cetinju, jer ne mogu da se pomirim sa činjenicom da ni danas, u gradu iz kojeg je poteklo 70-80 odsto svih reprezentativaca od obnove nezavisnosti, nemamo dvoranu u kojoj bi mogla da igra reprezentacija.

  • Lovćen i Partizan imali su ogromno rivalstvo u tom periodu. Koliko ti je bilo teško igrati za ”crno-bijele” nakon sjajnih sezona u Lovćenu?

Za Partizan sam nastupao u dva navrata i osvojio dvije titule prvaka Jugoslavije, koliko ih imam i sa ekipom Lovćena. Uvijek je bio izazov igrati u tim derbijima, iako ne mogu da kažem da nije bilo čudno što igram protiv Lovćena. Ipak, kao profesionalac, to moraš da shvatiš kao nešto najnormalnije.

Na Cetinju sam i kao igrač Partizana, svaki put bio fino dočekan i prihvaćen. Jasno je da je Lovćen moja ljubav i klub koji me napravio igračem. Nikada neću zaboraviti te spektakularne utakmice na Cetinju, euforiju i ljubav koju je ne samo Cetinje, nego i čitava Crna Gora, pokazivala prema Lovćenu.

  • I za kraj, da li postoji neka stvar koju nijesi uspio da postigneš u karijeri, a imao si želju za istom?

 Ostaje žal što nijesam osvojio olimpijsku medalju. Bio sam učesnik Igara u Sidneju 2000. godine, na kojima je Jugoslavija u polufinalu poražena od Rusije, kasnije osvajača zlatne medalje. U meču za bronzanu medalju poraženi smo od Španije, iako i dalje mislim da smo imali ekipu koja je trebalo da igra u finalu.

Intervju
Foto: Stefan Ivanović

9 Komentara

    Milo mi je sto smo nesto culi i od predsjednika saveza. Realno je govorio.. rukometni savez je napredovao ali mislim da tu ima jos dosta posla..

    Odgovori

    Sve pohvale za ovaj intervju. Pruzio nam je realno sve informacije koje su eventualno mogle nekog da zanimaju.. i to se se bas preko vas obratio.

    Odgovori

    Odličan intervju mada od Vas se ovako nešto dobro o očekuje

    Odgovori

    Savršen tekst Kapisoda je sigurno neko ko zna šta radi ima iskustva i umjeca

    Odgovori

    Nasi sjajni rukometasi!!!

    Odgovori

    Vazno je ucestvovati!!!

    Odgovori

    Odličan uspjeh bravo

    Odgovori

    To sto smo dio najvecih takmicenja izuzetno je bitno.. da nemamo kvalitet to sigurno ne bi bilo tako.

    Odgovori

    Odlicno nam ide na polju rukometa.. kvalitetne ekipe i sve bolji rezultati.

    Odgovori

Postavi odgovor