MARKO DOCIĆ ZA MERIDIAN SPORT: Ne zanima me statistika, igram za ekipu

Malo koji igrač može da se pohvali za vjernost jednom klubu kao što je Marko Docić.

Iskusni vezista već sedam godina nosi dres Čukaričkog, čiji je nedavno postao rekorder po broju odigranih utakmica, ali je neko ko je u isto vrijeme i sinonim tog kluba.

Nekoliko sezona unazad sa kapitenskom trakom na ruci predvodi tim sa Banovog brda, nevjerovatnom inteligencijom očarava domaće ljubitelje fudbala, a u isto vrijeme “mentorskim” radom u svlačionici izvodi mlade igrače na pravi put.

Nerijetko je umio da nas zadivi golovima za TV špice, a najsvežiji je svima ostao u pamćenju pogodak u finalu Kupa direktno iz kornera Crvenoj zvezdi.

Marko Docić je u intervjuu za Meridian sport sumirao istorijsku sezonu Čukaričkog, gdje je osvojeno treće mjesto i obezbijeđena grupna faza Lige konferencija, govorio je o radu sa Dušanom Kerkezom, pozivima Crvene zvezde i Partizana, kao i povredama koje su ga mučile tokom karijere.

“Sigurno da je ovo jedna istorijska sezona za nas. Bez obzira što smo završili treći, mislim da će nas te kvalifikacije odvesti ili u Ligu Evrope ili Ligu konferencija. Bila je ovo dosta teška sezona, prije svega psihički, možda smo i sebi nabacili neki teret moranja, prethodne dvije godine smo bili treći i željeli smo ove godine da budemo među prve tri ekipe. Ne treći, nego među prve tri ekipe. Na kraju smo završili treći, možda i najlošije mjesto koje smo željeli, bez obzira što smo igrali u prvom dijelu turbulentno, bilo je od sjaja do očaja.

Hvatali smo formu u prvom dijelu, dovedeno je dosta kvalitetnih igrača, ljudi iz kluba su odradili stvarno dobar prelazni rok, međutim, to je leglo sve u drugom dijelu, što smo i pokazali. Najteže mi je pao poraz u Bačkoj Topoli, koji je došao nakon dvije utakmice sa Partizanom, kada smo bili emotivno ispražnjeni i mislim da smo tu izgubili to drugo mjesto.

Kada se sve sabere i oduzme, uspješna sezona sa finalom Kupa, gdje da je bio neki drugi protivnik umjesto Zvezde sigurno bih ga osvojili. Pokazalo se da Zvezda ima preko 20 podjednakih igrača, gdje su nas sa dužom klupom u finalu i nadigrali, a mi smo igrali bez pet igrača koji su starteri kod nas.”

Kada se pogleda tabela, drugo mjesto je izmaklo za bod. Apostrofirao je trener Kerkez na konferenciji nakon posljednjeg meča u sezoni da je to veliki uspjeh, ali kapiten ekipe ističe žal.

“Sigurno je da smo nezadovoljni. Sad kad vidimo koliko smo bili blizu, sigurno je da nam je žao. Mi smo imali utakmicu na “Krovu” gdje smo igrali neriješeno, sigurno da je ona uticala na završetak prvenstva i da nam je oduzela to drugo mjesto. Ta utakmica je došla poslije dvije utakmice sa Vojvodinom u polufinalu, gdje se prekine utakmica pri 2:0 za nas i onda moraš sve ispočetka. Teško je to sve emotivno izneti, jer jedan dan se spremaš za utakmicu u glavi, ponese te euforija i rezultat, a onda se vratiš u karantin i pričaš o tome šta će biti, da li će se ponoviti utakmica… Sve se to u glavi vrti.

Druga utakmica nam je uzela energiju, a sa Voždovcem smo igrali poslije dva dana, nismo imali vremena za analizu, igrali smo na vještačkoj travi, protiv mlade ekipe koja nije imala strah i na kraju su izjednačili na tu hrabrost, iako mislim da nisu zaslužili, ali eto desi se. Ta utakmica nam je na kraju došla glave za to drugo mjesto i meni je zbog toga najžalije što nismo izašli iz sezone kao drugi, jer mislim da smo zaslužili da budemo iza Zvezde.”

Statistički gledano, iza Marka Docića je sjajna sezona na ličnom planu. Postigao je 13 pogodaka, a namjestio 11. Ipak, vezista i pored tog podatka ističe da je tim na prvom mjestu.

“Nisam o tome razmišljao tokom sezone. Bilo mi je bitno da se istakne klub kroz tabelu u prvi plan, nisam želio da jurim bilo kakvu statistiku. Na kraju se nakupilo golova i asistencija, što mi je dodatan motiv. Sigurno sam mogao bolje od ovoga, možda i lošije. Opet, šutirao sam dosta penala, tako da mi je to malo podiglo statistiku. To meni ne znači nešto pretjerano, ja sada već imam 30 godina, ne zanima me statistika, igram za ekipu i mislim da je neko drugi od mlađih igrača imao tu statistiku, sigurno bi mu više značila nego meni. Srećan sam zbog nje, ali mi to nije bio prvi cilj ove sezone.”

Jedna od prekretnica proljećnog dijela bila je pobjeda protiv Radničkom iz Kragujevca u posljednjim minutima susreta, pogotkom kapitena Čukaričkog. Međutim, bilo je još takvih utakmica, sve dok ekipa Dušana Kerkeza nije krenula da “melje” protivnike.

“Tako se ispostavilo da su neke dvije, tri utakmice napravile prekretnicu u našoj uzlaznoj putanji. Od Radničkog iz Kragujevca, pa Mladosti iz Lučana gdje smo dali gol u 90. minutu i tako još nekih utakmica gdje smo dobijali u posljednjim minutima, sigurno je da je karakter proradio u igračima i to nam je poslije dalo samopouzdanje za ovo poslije što smo napravili.

Po meni, zasluženo dosta, jer bilo je dosta odricanja, rada, imali smo teške pripreme i protivnike, gdje smo izgubili sve utakmice i nije bilo lako psihički izaći iz toga. Mi smo se uzdizali od prvog kola sa Spartakom i igrači su znali šta je naš cilj i vrijedno su radili ka njemu.”

Nisu se proslavili na pripremama igrači Čukaričkog. Zabilježili su četiri poraza na isto toliko utakmica protiv jakih protivnika, ali, ono najbitnije, pouke su bile izvučene.

“Sigurno da je to jedna velika škola. Pričao sam sa trenerima dosta o tome, da koliko su nam odmogle te pripreme, toliko su nam i pomogle. Mi smo mnogo utakmica u proljećnom dijelu dobili 1:0, gdje damo gol i odlično zatvorimo utakmicu. Na utakmicama tokom priprema smo uvijek bili u defanzivnom bloku protiv jačih ekipa i to nas je povezalo.

Zbog toga smo bolje djelovali defanzivno u odnosu na prvi dio. Primili smo tri gola od Kolubare, što je meni bilo neshvatljivo da možemo da primimo tri gola od nekog. Ne potcjenjujem nikog, ali Čukarički ne smije da primi tri gola od takve ekipe. Dešavali su se kiksevi protiv Novog Pazara i Radničkog iz Niša, gdje smo jeftino primali golove. To nam je sve pomoglo za finiš da se spremimo kako treba.

Iako imaju obezbijeđenu grupnu fazu Lige konferencija, bez obzira šta uradili u kvalifikacijama za Ligu Evrope, Docić naglašava da neće doći do opuštanja.

“U Ligi Evrope ima dosta klubova koji su igrali Ligu šampiona posljednjih godina. Dosta je ozbiljno takmičenje. Ne mislim da treba da uđemo nešto rasterećeno. Nismo ni na “Marakani” ušli rasterećeno, već maksimalno zategnuti. Nema potrebe za zadovoljstvom, ne želimo da se zadovoljavamo malim stvarima, želimo svaki dan, trening, utakmicu da budemo bolji.

Mislim da je to jedini put kojim treba da idemo i klub od kada sam ja tu ide tim putem. Pokazalo se da ono što smo željeli, da uđemo u grupnu fazu, da ćemo ući, Bože zdravlja, tako da sledeće ciljeve ćemo postavljati ispred nas.”

U posljednjih par godina Čukaričkom su na putu do grupne faze stajali Molde, Hamarbi i Tvente, koji su u tom trenutku bili neprelazna prepreka.

“To su već ozbiljni klubovi protiv kojih smo mi igrali. Falilo je dosta iskustva. Mi smo protiv Molde kod kuće igrali sa pet bonus igrača, a ja sam bio najstariji u ekipi sa 27 godina. Mislim da smo u svim tim utakmicama dali maksimum i dobar pečat svemu tome. Nije lako igrati protiv Moldea, Hamarbija i Tventea, to su sve ozbiljni klubovi na evropskom nivou, a mi nismo imali iskustva na takvim utakmicama.”

Ušao je u istoriju kluba kao igrač sa najviše odigranih utakmica, čime je postao i sinonim za Čukarički.

“Kada sam došao nisam imao takav utisak da to može da se desi. Čukarički je bio u tom trenutku, kao i sada, klub za afirmaciju igrača i razvoj mladih talenata. Ja sam doveden kao jedan talenat, kao neko kome će Čukarički pružiti šansu za afirmaciju. Naravno, željeo sam odatle da odem u inostranstvo, ali sticajem okolnosti stvari su se promijenile, neke dvije, tri varijante mi nisu prošle koje sam imao.

Promijenile su se stvari u našem fudbalu nabolje, naravno, Zvezda i Partizan su dosta učinili da imamo takav koeficijent kakav imamo, da imamo pet klubova u Evropi. Dosta igrača naših se vraća u našu ligu i mislim da fudbal postaje malo kvalitetniji.

Ja to mogu da kažem, jer sam neko ko igra 10 godina Superligu i znam kakav je bio kvalitet lige unazad. Mislim da će i naredne sezone biti još bolji, jer ćemo imati veliki koeficijent i za sljedeću sezonu. Nadam se da ćemo i mi učiniti sve da zadržimo ili poboljšamo nacionalni koeficijent. Vremenom sam dolazio u situacije da godinu za godinom ostajem u Čukaričkom, da obaram rekorde. Ovo je klub koji mi je prirastao za srce, pogotovo zbog ljudi koji vode klub. Dragan Obradović, Vladimir Matijašević, Goran Grkinić, mnogo ljudi u klubu je dugo zajedno i nekako se tu osjećam kao kod svoje kuće.”

Osim što je lider ekipe, Docić je u isto vreme mentor mlađim saigračima.

“Ja to već godinama radim i dosta sam naučio od igrača koji su bili prije mene, pogotovo kada su bili Matić, Mirosavljević, ili u Javoru od Milovića i Stojakovića, koji su prošli dosta toga. Onako kako su oni meni pomogli, tako da se i ja trudim da pomognem mlađim igračima savjetima, nekim svojim iskustvom. Van terena i u svlačionici smo svi zajedno, gledamo da bude dobra atmosfera, dobra energija, da sve što je loše probamo da izbjegnemo. Ta hemija je dosta doprinjela da iz ove sezone izvučemo maksimum.

Omladinska škola na Banovom brdu radi punom parom, te tako Docić ima igrača koje može da izdvoji kao neku budućnost na njegovoj poziciji.

“Ima dosta dobrih igrača. Kovač je za evropski fudbal i dalje mlad. U našoj ligi ga gledaju kao ozbiljnog igrača, zato što je dugo na sceni. Ima dosta igrača iz omladinske škole, protiv Voždovca je debitovao Matija Stojanović, pokazao je da je budućnost kluba, braća Miladinović su veoma talentovani, Sisoko je na pozajmici, ali postoje naznake da će ostati.

Petković me je prijatno oduševio, u nekim utakmicama je bio perfektan. Dosta je posvećen poslu koji radi i to mu se na kraju isplatilo. Svi su oni u nekom izlogu, svi imaju ulogu i samo je pitanje vremena kada će da isplivaju na neki način. Miladinović je odigrao dobru utakmicu u finalu, u onakvoj utakmici izaći onako hrabro je zaista za pohvalu.”

Čukarički je sa klupe ove sezone predvodio Dušan Kerkez, povratnik u domaći fudbal. Trebalo je vremena da svi zajedno “kliknu”, a onda smo mogli da vidimo kako to izgleda kada se to i desilo.

“Dušan je prije svega jedan dobar čovjek. Svako od nas ima bolje ili lošije strane, tu smo da pomognemo jedni drugima. On nije dugo radio u srpskom fudbalu, malo je možda zaboravio kako to sve u Srbiji funkcioniše, ali, naravno, tu smo svi zajedno pomogli da se uklopi, što mislim da je i uradio. Sigurno da je i on bolje djelovao u drugom dijelu sezone kao i ekipa. Znao je kako da priđe igračima i da ih motiviše, da ih smiri kada treba, tako da sa njim nije teško raditi, ali je trebalo vremena da sve legne.”

U dosadašnjoj karijeri se nije obreo u inostranstvu. Međutim, ima 30 godina, tako da bi neka zanimljiva ponuda mogla da ga natera na razmišljanje.

“Ako stigne neka ponuda pokušaću sa ljudima iz kluba da se dogovorim, da vidim šta i kako. Ali opet kažem, ovdje mi je sasvim lijepo, sada sam izašao sa Čukaričkim u grupnu fazu. I da ostanem biće mi kao i do sada, jer sebe ne mogu da zamislim u drugom klubu, dosta sam dugo ovdje i ne znam kako bi mi došla ta neka promjena. U finansijskom smislu bi mi vjerovatno bilo negdje bolje u inostranstvu, ali za nešto što bi mene ispunjavalo kao igrača i osobu na terenu je trenutno Čukarički.”

Iskusni vezista je jedan od najboljih igrača na svojoj poziciji u Superligi, a to je dosta veliki uspjeh kada niste član jednog od dva “vječita” rivala.

“Ja to malo drugačije gledam. Crvena zvezda i Partizan imaju zaista dosta dobrih igrača, ali ja bih u neku ruku volio da vidim njih u ekipi sa dosta mladih igrača. Možda bi meni sa iskusnijim igračima bilo lakše, ali, opet, navikao sam da igram sa mladim igračima, navikao sam da vodim njih, da vodim sebe, to mi drži koncentraciju svih 90 minuta.

Drago mi je, kao što kažeš, da me cijene kao igrača. Nije mi neki cilj da li će neko da me cijeni ili neće, idem svojim putem, znam svoje vrijednosti, vjerujem u sebe i vjerujem u saigrače pored sebe, što mi je najbitnije. Bitno mi je da se dobro osjećam na terenu, što se i osjećam u ovoj ekipi.”

A igrači koje ti je najteže da čuvaš su…

“To su uglavnom prednji vezni. Katai i Ivanić su najteži za čuvanje, Kanga takođe. Natho iako nije u godinama kada može da napravi trkačku prednost, ali on vidi sve unaprijed i dosta je lukav. Protiv njih mi je bilo najteže da igram. Ivanić je igrač koji pravi veliku razliku u Zvezdi, uz Kataija, što se vidilo i u finalu, ali mislim da smo ih na toj utakmici dosta dobro zatvorili. Nisu imali preteranog udjela u igri, kao u prethodnim utakmicama.”

Ime Marka Docića se povezivalo sa Partizanom prethodnih sezona, ali i Crvena zvezda je bila zainteresovana za njega. Međutim, do realizacije nije došlo.

“Ne mislim da je žal zbog toga. Bio sam blizu oba kluba u nekom dijelu karijere, ali nije se ostvarilo. To su naša dva najveća kluba, svima je želja da igraju u njima. Ja kada sam dobio interesovanje nisam imao preteranu želju da idem. Uvek sam prvo sjeo sa ljudima iz kluba, objasnio im kakvi su moji planovi i na osnovu toga sam i dalje u Čukaričkom.”

Saša Ilić “bije” bitku za šampionsku titulu u Bugarskoj sa CSKA iz Sofije, a prethodne sezone je sjedio upravi na klupi Čukaričkog, gdje je javnost mogla da se uvjeri u njegove kvalitete.

“Sa Saletom sam imao odličan odnos, to je legenda srpskog fudbala i dobar tip ovako. Mislim da će biti dobar trener. Nisam imao tu sreću da radim nešto pretjerano sa njim, čini mi se da nisam odigrao ni pet, šest utakmica kod njega, jer sam imao operaciju koljena, nisam mogao dugo da se vratim. Zbog toga nisam imao puno prilike sa njim da radim, ali bio sam tu, znam njegova fudbalska razmišljanja, znam ga kao igrača, Sale je jedna pozitivna osoba, koja to prenosi na igrače i mislim da će on sa tim napraviti dosta dobar rezultat sa kim god da radi.”

Povrede su i na neki način obilježile karijeru Marka Docića, a domaća javnost i te kako pamti nesmotren start Sanoga nad njim, kada mu pukom srećom nisu pukli predni ukršteni ligamenti.

“Uticalo je dosta na moj razvoj, baš ka tom nekom transferu. Čini mi se da su mi u trenucima kada sam igrao najbolji fudbal da su mi došle dvije najteže povrede. Kada me je Sanogo povrijedio mislim da sam bio najbolje fizički spreman, tako sam se osjećao u tom trenutku. Imao sam utisak da mogu da igram dvije utakmice u danu. Dugo sam se oporavljao od te povrede. Vratio sam se na najbolji mogući način, sve vrijeme je klub bio uz mene, hvala mu na tome. Čini mi se da sam izašao jači iz povreda, vidjeo sam kako je teško kada je igrač povrijeđen. Danas kad se neko povredi meni bude dosta žao, znam koliko je to teško za glavu.”

Predsjednik Čukaričkog Dragan Gale Obradović radi izvanredan posao na Banovom brdu, zajedno sa svojim timom ljudi, od kojih se ističe svojim fantastičnim poslovima na tržištu Vladimir Matijašević.

“Potrebno je takvih ljudi u srpskom fudbalu. Pored toga što je što je sjajan čovek, on baš voli fudbal. Voli da gleda, voli Čukarički, živi na Banovom brdu, vezan je dosta za klub, što je mnogo puta i pokazao. Preuzeo je klub kada je ispadao iz druge u treću ligu i napravio sve sam. Mislim da je prvi čovek u srpskom fudbalu koji je to uradio.

Napravio je dobru grupu ljudi oko sebe, doveo je Vladimira Matijaševića, za koga svi znamo da je jedan od najboljih ljudi u fudbalskom smislu kod nas. Zna o transferima, igračima, što je i pokazao gdje god da je bio. Pravi u Čukaričkom nenormalne transfere. Na primjer, Zvezda i Partizan ne prodaju igrača po dvije, tri godine, a on u dva prelazna roka proda igrača po tri miliona. Klub funkcioniše isključivo od prodaje igrača na sjajan način.”

Tereni su i dalje “rak” rana srpskog fudbala, uz određene kontroverze oko namještanja utakmica. Ipak, čini se da u smjeru infrastrukture naša država polako napreduje.

“Infrastruktura nam nedostaje i počelo je da se radi na tome. Naša liga je malo potcijenjena zbog toga. Pogledajte svaku utakmicu u Bačkoj Topoli koliko utakmica drugačije izgleda od neke na lošijem terenu. Igrači se lepše osjećaju, publika želi da dođe na takav stadion. Nije to lako, treba vrijeme za to, ali vjerujem da će se to ubrzo riješiti. Završava se stadion u Loznici, radi se u Leskovcu, Zaječaru, Kragujevac kreće da gradi stadion, Čukarički kreće po etama da radi stadion.

Sve će to uticati da se fudbal u Srbiji podigne na viši nivo. Ima kvaliteta, dosta talenata, ali fali infrastruktura, kao i svijest da ljudi krenu da dolaze na stadion. Na nama je da učinimo sve da ih privučemo i mislim da svi zajedno možemo da podignemo fudbal u Srbiji što je nekad bio. Ljudi su živeli za fudbal, to je negdje izgubilo svoju moć, ali u posljednje dvije godine je to podignuto na viši nivo, a mislim da će biti još bolje.”

Spominjalo se da bi Čukarički mogao da se zbog rekonstrukcije svog stadiona na Banovom brdu premjesti u Loznicu, gdje bi bio domaćin, ali će, po svemu sudeći, tamo igrati samo Evropu.

“Mi ćemo prvenstvo igrati na našem stadionu, pošto će se on raditi po etapama, a Evropa će se, čini mi se, igrati u Loznici, što se provlačilo po medijima. Mislim da Loznica voli fudbal, prošle godine kada smo igrali u Klupcima gdje je ona domaćin u Kupu je bio pun stadion. Tu je i Republika Srpska, gde će ljudi sigurno željeti da gledaju evropski fudbal.”

Ipak, nekako se osjeća da fale ljudi na domaćem terenu, pogotovo kada se uzme u obzir da je klub već par godina u vrhu tabele u Superligi Srbije.

“Fali, sigurno da fali. Čukarica je velika opština, ima žal što nas više ljudi ne podržava. Učinićemo sve da privučemo ljude. Radiće se novi stadion, teren. Drugačiji će biti ambijent. Ulaz je besplatan na istočnu tribinu. Ovim putem želim da kažem ljudima da dođu da gledaju Čukarički, mislim da imaju šta da vide, dosta igrača je prošlo kroz Čukarički koji su sada reprezentativci ili su bili nekada. Sigurno je da će imati šta da vide” zaključio je Docić razgovor za naš portal.