Enisa Đoković: privatna arhiva

Za vas smo danas pripremili intervju sa jednom vedrom i veoma pozitivnom osobom, u pitanju je Enisa Đoković (22), profesionalna crnogorska rukometašica. Enisa, prijateljima znana kao Nica, podijelila je dio svoje karijere sa nama.

Za početak i kao sami uvod, kako si Enisa?

,,Uspjela sam da stignem u Francusku prije par dana. Dobro se osjećam. Uskoro bi trebao biti početak priprema i radujem se tome”. Rekla nam je Enisa.

,,Rukomet sam počela da treniram kada sam imala 12 godina. Za sve je zaslužan moj otac. Vidjevši da sam aktivno dijete koje mnogo voli loptu, jednog dana me upitao da li bih voljela da treniram rukomet. Rado sam prihvatila, odveo me je na prvi trening u klubu Budućnosti i tako je sve počelo. Već poslije prvog treninga se rodila velika ljubav između mene i ovog sporta koja i dalje traje”. Objasnila nam je kako je sve u vezi rukometa počelo.

Đokovićka je svoju karijeru započela u ŽRK Budućnost iz Podgorice, a u njemu je porvela 8 dugih i lijepih godina. Nakon tog iskustva odlučila se za promjenu i dobila je šansu da zaigra u jednoj od najvećih sportskih zemalja, Francuskoj. Trenutno igra za klub koji se zove “Moncoutant”. Živi u jednom malom gradiću na zapadu Francuske. Već je odigrala 2 sezone od kako je došla. Zadovoljna je sa radom i uslovima kluba. Istakla je kako su je lijepo prihvatili. Zbog tako velike države i mnogo klubova širom nje, u mogućnosti je da odigra mnogo utakmica, što nije bio isti slučaj u Crnoj Gori. Za sada ima još godinu dana ugovora, a kako stvari stoje, vjeruje da će ostati i duže.

Budućnost
Enisa Đoković: privatna arhiva

Nastupi za reprezentaciju i kako je došlo do toga da zaigraš u dresu iste?

,,Nastupala sam za reprezentaciju od pionirske do seniorske selekcije. Mnogo sam ponosna što sam imala šansu da predstavljam svoju državu na velikim takmičenjima. Naravno, radujem se budućem pozivu”. Rekla je Enisa.

Budućnost
Enisa Đoković: privatna arhiva

Najdraža medalja u dresu reprezentacije joj je medalja sa Mediteranskih igara. Tada je Enisa sa svojim saigračicama osvojila zlatnu medalju. To je bilo njeno prvo veće reprezentativno takmičenje i istakla je kako je ostavilo najviše utiska na nju.

Budućnost
Enisa Đoković: privatna arhiva

Nica nam je dočarala kako to funkcionišu njeni treninzi:

,,Zbog globalne situacije sa Koronom, liga je morala biti prekinuta. Samim tim i treninzi su stali, pa zato trenutno treniram po 2 puta dnevno da bi se forma povratila. Spremam se za pripreme sa ekipom koje počinju 1. avgusta. Atmosfera na treninzima je veoma dobra. Kada se radi, tada je ozbiljno, dok uvijek ima malo prostora za šalu i zabavu. Spremna sam i nestrpljivo iščekujem početak priprema”.

Porazgovarali smo i na temu profesionalne karijere i povrede koja ju je zadesila.

,,Prvi profesionalni ugovor mi je bio sa ŽRK Budućnost koji sam potpisala sa svojih 18 godina Dvije godine sam provela u ŽRK Budućnost, dok mi je ovo druga sezona od kako sam stigla u Francusku.” rekla je Enisa, a potom dodala:

,,Nažalost, svega par dana nakon potpisivanja ugovora zadesila me ozbiljna povreda. Stradali su prednji ukršteni ligamenti koljena i meniskus. Uslijedila je operacija i dug oporavak od 8 mjeseci. Oporavila sam se i krenula da igram kada se desilo to da ponovo doživim istu povredu. Sto je značilo još jedna operacija i ponovo 8-9 mjeseci pauze. Taj period je bio jako težak jer nikada nisam bila toliko odvojena od terena. Svakakve misli su prolazile kroz moju glavu. Da li da kažem zbogom rukometu? Da li da se više posvetim školi? U kakvom će stanju biti moje koljeno nakon dvije teške operacije? Kako ću se vratiti na terenu poslije skoro 2 godine neigranja? Ali ljubav prema rukometu je prevazišla sve prepreke i sva negativna razmišljanja, bila sam strpljiva i mnogo znoja prolila da bi bila tu gdje jesam danas. Sve ovo me izgradilo i naučilo da budem strpljiva,da pazim na sebe i da radim na sebi”.

Budućnost
Enisa Đoković: privatna arhiva

Pitanje vezano za idola i podršku nismo mogli da zaobiđemo, a Đokovićka je ponosno dala odgovor:

,,Kao manja sam imala idole, bilo mi je potrebno da me neko progura, da u nekom nađem vodiča…ali više ne. Ono čemu se divim su rad, upornost i sposobnost. A mnogo je takvih igrača danas. Težim ka tome”.

A potom nam je rekla nešto i o podršci:,,Moja najveća podrška je moja porodica. Najviše od svih je to otac. On me i poveo na prvi rukometni trening, pratio me kroz cijelo djetinjstvo, bio je tu na svakoj utakmici i moj je vatreni navijač”.

Da se ne bavi rukometom, vjerovatno bi se bavila crtanjem i slikanjem jer je to kako ona kaže njena druga ljubav kojom ispunjava slobodno vrijeme van terena. Pa je odlučila da podijeli par radova sa nama

Budućnost

Otkrila nam je i neke planove za budućnost:,,Planiram da do daljneg ostanem u Francuskoj. Sviđa mi se i uklopila sam se. Nikad ne znamo šta nas čeka, ali radujem se novim iskustvima”.

Budućnost
Enisa Đoković: Privatna arhiva

A Nicina poruka za kraj je:

“Rad, trud i posvećenost će se uvijek isplatiti.”

6 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име