DŽAJA SELUA – ŽENA UTAKMICE

Džaja je transrodna osoba i beskrajno je želio da igra fudbal, a Rongen mu je to dozvolio. Godinama prije njegovog dolaska samo je sjedio na klupi

Fudbalski savez američke Samoe osnovan je 1984, a 1990. primljen je u Fudbalsku konfederaciju Okeanije. Nakon 37 poraza u zvaničnim mečevima, uključujući i poraz od Australije 31:0, prva pobjeda upisana je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014.

Bio je 23. novembar 2011. kada je američka Samoa pobijedila Tongu 2:1.

Fudbalski savez SAD “poslao” je kao ispomoć trenera Tomasa Rongena da pokuša pred prvi krug kvalifikacija Okeanije da napravi od reprezentacije fudbalski tim koji u tri meča NEĆE primiti 50 golova.

Holandski trener shvatio je da ovi ponosni ljudi mnogo vole fudbal, ali da daleko manje o njemu znaju.

Prvo što je uradio je vraćanje Nikija Salapa u tim.

Niki je golman koji je stajao među stativama u čuvenom porazu od Australije. Niki je treneru ispričao da svake noći, u tom trenutku već deset godina, sanja da je odbranio bar jedan šut i da su njegovi saigrači postigli bar jedan gol.

Druga važna stvar je prihvatanje Džaje Selue.

Džaja je transrodna osoba i beskrajno je želio da igra fudbal, a Rongen mu je to dozvolio. Godinama prije njegovog dolaska samo je sjedio na klupi.

Zahvaljujući Rongenu, Džaja je postao prva transrodna osoba koja je igrala u zvaničnom FIFA meču. Tako je on postao ona. Džaji je posebnu pohvalu poslao i tadašnji predsjednik FIFAe Sep Blater.

Džaja je bila u startnoj postavi i na kraju je proglašen “ženom utakmice”.

“Džaja je postala oslonac cijelog tima. Jasno je pokazivala iz dana u dan da joj je mjesto u ekipi, da treba da bude starter. Bila je fizički jaka, mentalno snažna, bila je takmičarski našpanovana. I igrala je sa slomljenim prstom na nozi. Svaki od 90 minuta. Igrala je onako kako je trenirala – sa cijelim svojim srcem, maksimalno snažno, strastveno. Ona je savršen saigrač, pravi vođa, pouzdana, izdržljiva. Asistirala je za prvi gol protiv Tonge. Prvi gol koji je Američka Samoa postigla nakon 229 primljenih. I ne štedeći sebe sačuvala je mrežu u samom finišu utakmice što nam je donijelo pobjedu”, ispričao je nekoliko godina kasnije Rongen.

Igrala je do 2015. i do tada nije u potpunosti završila traniziciju i promjenu pola.

“Želim da mogu da igram punom snagom, ne želim da budem žena na terenu”, rekla je Džaja.

Sve ovo ne bi bilo ovako i Samoa ne bi rezultovtovala protiv Tonge 2:1 da nije bilo Rongena.

“Znao sam da će me čekati mnogo posla. Zaboravio sam na svo konvencionalno znanje koje sam imao. Samo sam se prepustio osjećaju. Učinio sam da budu spremniji, organizovaniji, posvećeniji. Kada sam se pred meč sa Tongom zagledao u njihove oči vidio sam – vjerovali su. Tim koji je u skoro svakoj utakmici koju je igrao primao dvocifren broj golova. A toga dana sam vidio to u njima, tu želju, snagu, uverenje da će da dođu do dobrog rezultata”.

Nekoliko godina kasnije, 2014. godine, premijerno je prikazan dokumentarni film o ove tri nedelje. O Džaji. O Nikiju. O Tomasu Rongenu. O pobjedi američke Samoe. O veličanstvenoj pobjedi fudbala.

A na premijeri filma “Sledeći gol pobjeđuje” u Njujorku, Džaja u bijeloj uskoj haljini, visokim štiklama, u punom sjaju i savršeno spremna za crveni tepih.

“Uvijek sam brinula da sve bude u redu van terena, da nema tenzija. Na terenu se sve stavlja na stranu. Uvijek sam bila jednaka, moje srce je uvijek cijelo bilo tu za tim, za moju porodicu i moju zemlju”, rekla je Džaja na promociji filma 2014.