Bilo bi nevjerovatno uzbudljivo, posmatrati klince koji se danas lože na NBA ligu, Nikolu Jokića, Luku , Janisa ili Embida, kako slušaju priču o tihom, pomalo i zaboravljenom heroju iz devedesetih i prve decenije 20. vijeka, koji je najtrofejniji američki klupski košarkaš u eri nakon Bila Rasela i njegove generacije. Robert Ori, osvajač 7 titula namijenjenih prvaku NBA lige. Čovjek koji je to uradio sa tri različite franšize. Čovjek koji je bio ”bek-ap” opcija najboljim košarkašima svijeta i čovjek koji nikada nije izgubio NBA finale. Neka od njih je i riješio, a po mišljenjima mnogih, Robert Ori je najbolji ”Clutch” igrač svih vremena.
Čuveni ”Big Shot Rob” je bio daleko od igrača koji se i u snovima uzima za razmatranje za neko veliko individualno priznanje kao što je MVP titula. Zbog toga, danas mnogi mladi zaljubljenici u košarku ne znaju previše o njemu. Ipak, kako je počeo Plej-of za sezonu 2023/24, lijepo je posvetiti priču baš njemu i njegovom specifičnom psihološkom profilu koji je doprinio da njegovi timovi imaju nešto što drugi nemaju. Led u venama kada se na semaforu bliži kraj i kada se lopta u ruke daje onome ko ima najveću šansu da pogodi. U tim trenucima Robert Ori postaje, u najmanju ruku jednako bitan, kao i njegovi daleko važniji saigrači, Klajd Dreksled, Hahim Oladžuvon, Kobi Brajan, Šakil O'Nil, Tim Dankan, Toni Parker ili Manu Đinobili.
Robert Ori je inače rođen U Merilendu, ali je djetinjstvo proveo seleći se od mjesta do mjesta, obzirom da je njegov otac bio vojno lice. Na vrata NBA lige je zakucao 1992. godine, kada su ga Hjuston Roketsi izabrali kao 11. pika prve runde. Inače, tog dana je kao prvi pik na draftu odabran Horijev budući saigrač Šakil O'Nil.
U svojoj prvoj sezoni je Ori nagovijestio da se može formirati u dobrog igrača, ali niko nije mogao ni naslutiti da u tom mladiću čuči budući vlasnik 7 prstenova namijenjenih šampionu NBA lige. Kažu da je za veliki uspjeh potrebno i malo sreće i čini se da Ori imao sreću kada mu je bila potrebna. Naime, u jednom trenutku neke od njegovih prvih sezona u Hjustonu, dogovoren je bio trejd u kom je o trebao poći za Detroit, ali njegova zamjena nije prošla medicinske preglede i Ori je morao ostati među Roketsima. Na njegovu, ali i sreću Hjustona.
1994. i 1995. su došle njegove prve titule u dresu Hjustona. Džordan se bio povukao na kratko, a tim Rudija Tomjanovića, predvođen Hakimom Oladžuvonom je to iskoristio na najbolji mogući način. U drugoj od pomenute dvije sezone, ekipi se priključuje još jedno veliko ime, Klad Dreksler i Hjuston pravi podvig. Kao 6. nosioci sa Zapada, osvajaju titulu, a Robert Ori postaje vlasnik jednog rekorda koji ni do današnjeg dana nije oboren. Sa 7 ukradenih lopti u finalnoj utakmici, postaje rekorder po broju ukradenih lopti na jednom meču. Sem ovog rekorda, Oriju pripada i to da u istoriji NBA lige nijedan košarkaš nije postigao više trojki od njega, bez promašaja u jednoj utakmici NBA finala.
U Hjustonu nije bio prva violina, a ni druga, ali jeste bio neko ko je svojim šutevima rješavao pobjednika. Njegova reputacija kao ”Big Shot Man-a” se stvarala. Puni zamah ta reputacija dobija kada je otišao u Lejkerse. Ekipa koju su na svojim leđima nosile najveće zvijezde NBA karavana, Kobi Brajant i Šakil O'Nil je u Robertu Oriju imala veliku sigurnost. Čovjek koji je imao minute, radio sav posao koji je bio potreban i čovjek koji bi se u ključnim trenucima pojavio i pogodio šut za pobjedu.
Gledaoci sa prostora tadašnje Jugoslavije pamte epski duel Lejkersa i Sakramenta. U tom vremenu je tandem Divac – Stojaković pozicionirao Sakramento na samom vrhu Top liste NBA klubova na Balkanu. U onom momentu kada se činilo da je sve gotovo, da će Sakramento Kingsi napraviti odlučujući korak ka prstenu, pojavio se Robert Ori i trasirao istoriju u nekom drugom smjeru. Kasnije, Lejkersi su dobili i 7. utakmicu, pa i veliko finale i nosi prsten je bio na ruci Brajanta i drugova.
Nakon 3 vezane titule u dresu Lejkersa i saradnje sa Fil Džeksonom, slijedi odlazak kod još jednog velikog trenerskog majstora. San Antonio i Greg Popovič. Sa Sparsima nastavlja u istom ritmu i osvaja još 2 titule. Ukupan bilans, 7 od 7. Nešto što niko prije, a ni poslije njega nije uradio, ukoliko se izuzme generacija Bila Rasela koja je cijelu deceniju bila dominantna.
Priča o Robertu Oriju je priča o čovjeku koji je ”po potrebi” izlazio iz sjenke i rješavao utakmice. Svoje timove činio kompletnijim ili potpunijim. Bogatijim za jedan psihološki profil koji je u svijetu sporta ekstremno rijedak. Profil kakav se teško gradi, posebno danas. Profil koji se danas jako skupo plaća.
Postoji jedna prelijepa definicija sporta koja kaže da je sport umjestnost igranja kao da ti to ništa ne znači, u onim trenucima kada ti to znači sve na svijetu. Definicija koja može da stane u dvije riječi – Robert Ori.
