Romelu Lukaku #9 – Na raskrsnici istorije

Te 2018. tokom u Rusiji, posebno je bio aktuelan Romelu Lukaku, kao jedan od najubojitijih napadača na svijetu i predvodnik izuzetno potentne selekcije Belgije. Tih dana, kao jedan od najboljih strijelaca Svjetskog prvenstva je plijenio pažnju medija i konačno je postala jasna putanja od siromašnog klinca iz podmlatka Anderlehta do superzvijezde belgijskog, ali i svjetskog fudbala. Licitiralo se samo koliko daleko će dobaciti i kolika je fudbalska moć koju će u budućnosti doseći.

Pet godina kasnije, odgovor na mnoga pitanja je došao, ali još uvijek nije poznato da li je Romelu Lukaku udario svoj najsnažniji pečat ili on tek slijedi. Godine u međuvremenu, baš i nijesu bile zlatno doba, pa se stiče utisak da stameni Belgijanac još uvijek luta, negdje na raskrsnici istorije.

Priča o Romelu Lukakuu je zapravo školska priča, koja bi mogla sjajno upotpunjavati jedan udžbenik iz sportske psihologije. Priča o gladnom djetetu koje je postavljalo i preskaklo ciljeve mimo svakog reda i rasporeda. Kada kažemo gladnom, mislim i na sportsku i na biološku glad. Prema njegovim biografskim navodima, taj momenat kada je za doručak dobio pahuljice sa vodom je izrodio odluku, da fudbal mora biti način kako će pobjeći iz siromaštva i da fudbal mora biti način kako će njegova majka prestati da preživljava egzistencijalnu bitku. Vremena za čekanje nije bilo, pa je silno žurio putem zrelosti. Sa tek napunjenih 17 godina potpisao je prvi profesionalni ugovor sa Anderlehtom i priča o vunderkidu je počela.

Kada se pojavio u Anderlehtu, bio je dominantan, posebno u fizičkom smislu. Jeo je prostor, protivnike, namećući javnom mnjenju samo jedno pitanje, a to je da li su njegove godine stvarne ili je riječ o nekoj ko zna koliko puta sprovedenoj prevari sa igračima tamne puti?!

Fudbalska istorija kao da se ponovila bezbroj puta u slučaju najboljih mladih fudbalera svijeta. Nakon matičnog kluba, prva stanica (uz rekordne transfere) je bio Čelsi, gdje se i nije baš najbolje snašao. Ta neispunjena očekivanja u Londonu su dovela do pozajmica u Vest Bromvič Albionu i Evertonu gdje je zasijao punim sjajem i pokazao zašto su mu svi eminentni stručnjaci previđali blistavu karijeru. Everton je potom kupio svog pozajmljenog Lukakua i to su bile njegove zlatne godine u kojima je postizao u prosjeku po gol na svakom drugom meču.

Mamac koji se razvijao u Evertonu je ponovo zagrizao evropski velikan, Mančester Junajted, ali opet to nije bio taj nivo koji je bio zamišljen. Pravi, najjači Romelu Lukaku se pojavio u Interu iz Milana, gdje je u tandemu sa Lautarom Martinezom osvojio prvu titulu prvaka Italije poslije dugo godina posta i čekanja. U jednom momentu, činilo se da je baš on kandidat za najboljeg napadača Evrope.

Popravni ispit je želio da položi Čelsi, pa je ponovo kupio nešto čega se davno, previše lako odrekao. Kažu da se istorija ponavlja i ovoga puta su bili u pravu. Blijeda sezona i pozajmica natrag u Inter nakon samo godinu dana. Ipak, u ovom momentu to nije onaj Romelu Lukaku koji je otišao iz Intera. To više nije onaj igrač koji je maltene Zlatna kopačka Mundijala, već neko ko je svojim zicer promašajima izbacio Belgiju sa Svjetskog prvenstva u nokaut fazi. Prije desetak dana je imao priliku da učini nešto izuzetno veliko, da se popne na tron namijenjen prvaku Lige Šampiona.

Inter je imao nestvarnu sezonu u najelitnijem klupskom takmičenju, uz korektan doprinos Lukakua. Mjesto centarfora u finalnom meču su uzeli Lautaro i Džeko, a Lukaku je bio taj koji je svoju priliku čekao sa klupe. Dočekao je u zadnjoj četvrtini meča. U momentu kada je ulazio u igru, Simone Inzagi ga je snažno grlio, poručujući da mu vjeruje. Kao da je želio da mu poruči da je to veče njegove karijere koje će riješiti dileme, koje će potvrditi da je Romelu Lukaku šampion, a da su zicer promašaji sastavni dio karijere i samo negativni bilansi na putu ka ličnom savršenstvu.

Romelu Lukaku je ponovo promašio. Zicer, glavom, sa pet metara, za nastavak agonije. Za dodatno čekanje na konačan odgovor, da li je on istinska fudbalska zvijer u čovjeku ili samo još jedna nedovršena sportska priča koja je lažno mirisala na slavu.