U FOKUSU: Žan Borotra - jedan od "četiri musketara"

Žan Borotra jedan je od francuskih šampiona u tenisu koji se u bijelom sportu takmičio do svoje 66. godine. Bio je jedan od “četiri musketara” koji su dominirali zlatnim dobom tenisa.

Kao član čuvene francuske četvorke u periodu od 1924. do 1929. godine svako pojedinačno džentlmensko prvenstvo pripadalo je Francuzima.

Borotra je osvojio četiri Grend Slem titule u šampionatima širom Francuske, Australije i Engleske. Jedino prvenstvo koje nikada za vrijeme svoje karijere nije uspio da osvoji bilo je prvenstvo SAD-a, pošto je u finalu izgubio od svog zemljaka Lakostea.

Pobjedom na Vimbldonu 1924. godine upisao je svoje ime u istoriju tog takmičenja kao ime prvog igrača koji je osvojio taj trunir da nije sa Engleskog govornog područja.

Dvije godine prije toga takmičio se na Svjetskom prvenstvu na pokrivenim terenima u kom je završio u samom finalu, ali je izgubio od Henrija Kočeta. Na istom takmičenju pobijedio je i u dublu i u mješovitim parovima.

Američki teniser Bil Tilden ga je 1930. godine svrstao kao svjetski broj 1 u tenisu.

Svoju poslednju titulu osvojio je 1936. godine i to na domaćem turniru, Roland Garosu u u dublovima sa Marselom Bernardom.

Zanimljivo je da je tenisku karijeru prvi put napuštio 1939. godine, a četiri godine nakon toga bio je uhapšen od strane tajne policije nacističke Njemačke i deportovan u koncentracioni logor u Njemačkoj. Nakon toga deportovan je u dvorac Iter u Sjevernom Tirolu koji je u to vrijeme važio kao logor koji su nacisti namijenili za posebne, VIP “goste” koji su dolazili iz Francuske. Od prvog penzionisanja pa do dana hapšenja bio je prvi francuski generalni komesar za sport.

Žan Borotra iz zamka je oslobođen nakon što se vodila bitka za dvorac Iter u kojoj je odigrao važnu ulogu jer je pobjegao iz dvorca i trčao do obližnjeg grada kako bi pozvao pomoć.

Meridian
Izvor: Twitter

O njegovom povratku na tenisku scenu malo se zna, ali prema nekim izvorima vratio se već 1948. godine, a kontinuirano je igrao do 1964. godine, naravno bez većih titula pošto je igrao sa dosta mlađim i spremnijim protivnicima. Najzanimljivije njegovo pojavljivanje bilo je svakako na Vimbldonu 1964.godine, njegovom omiljenom turiru na kom je nastupao čak 223 puta, što je rekord koji do dan danas niko nije uspio da obori.

Sa 65 godina Žan Borotra takmičio se na travi u džentlmenskom i mješovitom dublu. Igrajući sa kolegom Francuzom Žilom de Kermadecom u džentlmenskom dublu, izgubili su već u prvom kolu, dok je sa Isabel de Lansalut uspio da se plasira u drugo kolo mješovitog dubla. Bio je to pravi spektakl za gledaoce koji su prvi put u istoriji vidjeli kako jedan teniser 42 godine nakon prvog nastupa na Vimbldonu ponovo uživa na travnatom terenu u Londonu.

Borotra je nastavio da igra na Vimbldonu kao dio turnira namijenjenog za veterane sve do 1977.godine.

Tokom svoje karijere Borotra je bio počastvovan mnogim priznanjima. Jedno od njih je i Olimpijska diploma za zasluge koju je tih godina dodjeljivao MOK.

Dvije godine kasnije zajedno sa ostalom trojicom “musketara” primljen je u Međunarodnu tenisku kuću slavnih.

Međunarodni fer-plej komitet svake godine dodjeljuje “Jean Borotra World Fair Play” trofej. Od 1988. godine uvedena je i “Jean Borotra Sportmanship” nagrada koja se dodjeljuje teniserima za koje se smatra da su pokazali izvanrednu sportsku duhovnost tokom svoje karijere.

Za vrijeme aktivnog bavljenja tenisom Žan Borotra je bio prepoznatljiv po crnoj beretki koju je nosio na glavi, blistavošću i harizmom, ali i neobičnim gestovima zbog kojih ga je publika prosto obožavala. Jedan od njih je i ljubljenje ruku mladim djevojkama koje su dolazile da bodre šarmantnog Francuza.

Žan Borotra je umro 1994. godine u 95. godini života nakon kratkotrajne bolesti od koje je bolovao.

5 Komentara

    Davno li to bješe….

    Odgovori

    Dobro je i ovo znati.

    Odgovori

    Lijepo je ovo procitati i znati

    Odgovori

    Vrlo zanimljivo i novo za mene

    Odgovori

    Sjajno iskustvo.

    Odgovori

Postavi odgovor