Holandija nije uspjela u novoj namjeri da opstrukcijom i “prljavom” igrom izbori plasman u polufinale Mundijala, te se Argentina, zasluženo, plasirala u samu završnicu.
Mogla je i morala Argentina mnogo ranije da “zaključa” ovu utakmicu koja je išla ka potpunom haosu, posebno kada je nakon gola za 2:1 sudija Lahoz izgubio i ono malo kontrole što je imao u svojim rukama.
Lahoz je pokušao da nedostatak autoriteta nadoknadi time što će mahati žutim kartonima na sve strane i to zbog bespotrebnih stvari. I razmahao se, ali zalud.
Logika se svaka izgubila i za sudijsku nadoknadu od 10 minuta (!), pa se susret sam izrežirao ka jedanaestercima. U istima je dominirao golman “gaučosa” Martinez. Impresivno “skinuta” dva penala trasirala su put Argentini ka’ novom polufinalu.
Međutim, nije prvi put da Holandiju gledamo u ovakvom izdanju, naprotiv. Skoro 20 godina (od negdje 2006.) u nedostatku tehnički dobrih igrača ova reprezentacija gaji jednu vrstu fudbalskog divljaštva koje često izlazi iz okvira fer pleja, ljudskosti, a taj pristup tjera i neutralne navijače da se prebace na stranu druge selekcije.
Čak i krajem ‘90-ih i početkom 2000-ih kada je ova reprezentacija imala odlične tehničare, individualce, imala je i tkz. mesare koji su “kidali” svaki put kad sudija ne vidi. Tu nije samo riječ o odbrambenim igračima gdje je prednjačio Jap Stam ili pak o igračima sredine terena gdje su nemilosrdni bili Davids i Sidorf.
Stariji ljubitelji se sjećaju momenta osmine finala sa šampionata iz 1998. godine između tadašnje SR Jugoslavije i Holandije. Odmah nakon promašenog, čuvenog, penala Peđe Mijatovića u nastavku akcije na skroz drugom kraju terena Denis Bergkam gazi po grudima, namjerno, Sinišu Mihajlovića koji je bio na zemlji i pravi se “lud”, da ne zna o čemu je riječ dok mu oko glave “fijuču” različiti predmeti naših navijača.
BITKA ZA NIRNBERG – 16 ŽUTIH I 4 CRVENA KARTONA!
O utakmici osmine finala 2006. godine i danas se priča kao o najgrubljoj u ovoj fazi takmičenja, a konkurencija je bila paklena s’ obzirom da su u Čileu 1962. godine reprezentativcima Italije, bez sankcije, otvoreno udarani šamari.
Kroz istoriju dogodile su se dvije velike Bitke za Nirnberg, ali ova iz juna 2006. godine nije bila na bojnom bolju, već na fudbalskom, a suprotstavljene strane bile su Portugal i Holandija.
Kada napravite pogibeljni start u drugom minutu nad supertalentovanim igračem (Ronaldom) zna se da ste meč pripremali na samo jedan način: da osakatite što veći broj protivničkih igrača
Susret je ostao upisan kao rekordan po broju žutih i crvenih kartona: 16 – 4! Čak su i izuzetno smireni, mudri, igrači Portugala izgubili živce, kao što su Figo i Deko. Holandiji je eliminisana sa 1:0, a sudija Valentin Ivanov izjavio je da mu je ovo najteži meč koji je ikada sudio.
FINALE MUNDIJALA 2010. GODINE
Najjača reprezentacija Španije svih vremena harala je Evropom i svijetom od 2008. do 2014. godine. Cijela planeta se divila tika – taka igri “crvene furije” i istorijskim uspjesima koje je pravila. Ali ne i Holandija.
“Finale je jedan meč za koji vrijedi umrijeti”, fraza je koju su mnogi fudbaleri govorili, ali u ovom finalu dobro su svi igrači Španije izvukli žive glave.
Holandija je napravila čak 47 faulova (!), ali kakvih faulova!
Godinama kasnije sudija koji je dijelio pravdu, Hauard Veb (Engleska) izjavio je kako je gledajući snimak finala shvatio koliko je bio blag kada je pokazao samo 9 žutih kartona “lalama” i jedan crveni (Džon Hejtinga).
Naravno, ni ovaj meč nisu dobili niti su bili blizu toga jer je Španija bila fokusirana na postizanje gola, a za uzvraćanje udaraca pobrinuli su se: Pujol, Ramos, Pike, ali ni približno kao protivnici.
Mogle bi se nabrojati još neke “manje” utakmice iz kvalifikacija, ali zbog svega prikazanog Holandija je izgubila povjerenje svih sudija posebno sa Starog kontinenta.
Promjena stila i smjena generacija rezultirala je da Holandija dobije dva ozbiljna udarca pošto nije uspjela da se kvalifikuje za EURO 2016. godine niti za Mundijal koji je Rusija organizovala 2018. godine.
Rijetka je situacija da se Leo Mesi nađe tako izrevoltiranim od strane bilo koga, ali to se desilo na meču četvrtfinala ovogodišnjeg šampionata kada nije želio da se pozdravi sa Van Dajkom (prije početka penal serije), a poslije pobjedničkog gola Lautara Martineza i on je, kao kapiten, gestikulirao ka’ poraženim protivnicima.
Mnogi istomišljenici će reći: I NEKA JE.
Pa i neka je!
